Umorna dolazim da nađem mir pored Vas

i zaplačem

Uzimam srce iz grudi

položim na humak da se odmori

i ispriča kako je nebo tamnije

pod Suncem se ne rađa duga

dok kišne kapi natapaju bol

koja ne prestaje

Na humku ostavljam pet suza

u svakoj je poruka

od pet srca tužnog osmjeha

veselja kojeg nema

i toplinu duša

Dobro smo

kroz mozaik života koračamo

nekada teško, a ponekad lako

Najstarije srce misli na Vas

sakriva suze, a spas od bola

potraži u noći ispod ulične svjetiljke

oslikavajući mjesec i zvijezde

u danima sreće

Ne brinite

srce drugo po starosti

stoji uz mene i snagu mi daje

čvrsta je poput Vas

i da je nemam

srce bi mi davno prestalo kucati

Srednje srce govori mi često

da svaki stih pretvorim u rimu boja

i tako podijelim sjećanja

na dvije duše naših vječnih snova

Ono najmlađe srce najviše pati

u zidove doma kada se vrati

zagrli sliku i tiho zaplače

Sada idem…

“Doviđenja majko i oče”

i sutra ću doći umorna

donijeti pet suza i pet srca uplakanih

i poruke za Vas