Otvorit ću ti
vrata svoga srca
zaboraviću sve
što se zaboraviti da
izdaju i grube riječi
ukloniću sa barikada sjećanja
I ti ćeš biti slobodna
kao kad smo bili djeca
I ti ćeš moći reći
odvedi me
Odvedi me u jedno predgrađe
sa starim želuzinama na prozorima
gdje oleandri cvatu i
gdje nisu važne karijere
Gdje je vrijeme stalo
kao brod u boci
što prodaje se u radnji staklara
i gdje između duše i uma
nestaju barijere
Odvedi me
tamo gdje jutra mirišu na mlijeko
okus soli kušaj sa moje kože
i dok zemaljski dani sporo teku
drži me, drži me čvrsto, daleko
od sveg zla na svijetu
julija
24/04/2012 at 2:15 pm Permalink
Odvedi me u jedno predgrađe
sa starim želuzinama na prozorima
gdje oleandri cvatu i
gdje nisu važne karijere
Predivno Sumiko, jedna od ponajboljih tvojih pjesama, pozdrav!
24/04/2012 at 2:20 pm Permalink
Prelijepo. Otići negdje gdje ništa nije važno osim ljubavi.
LP
24/04/2012 at 2:27 pm Permalink
Ma svaka ti je lijepa. I ova. Pjesma je ljubavna, a za ljubav autor je spreman zaboraviti dio svog života i vratiti se u ono nevino vrijeme odrastanja kada se bude prve ljubavi i kada vrijeme stoji jer se svaki trenutak živi intenzivno i u koje bismo se rado vratili čuvani od svakoga zla. 🙂 🙂
24/04/2012 at 2:46 pm Permalink
tvoje pjesme su melem za dušu
pozzzzzzzzz
24/04/2012 at 3:31 pm Permalink
Prekrasna pjesma!Oleandar mi ima posebno značenje!Pozdrav!
24/04/2012 at 5:56 pm Permalink
Prelijepo dragi Sumiko!Osobito kraj!
“i dok zemaljski dani sporo teku
drži me, drži me čvrsto, daleko
od sveg zla na svijetu”
Osmjeh ti ostavljam! 🙂
24/04/2012 at 6:26 pm Permalink
U predgradje gde cvetaju oleanderi , mirise na mleko i zemaljski dani sporo teku. I ja bi tamo Sumiko. Divna pesma! Pozdrav:)))):-)
24/04/2012 at 8:12 pm Permalink
Nema tvoje pjesme koja me ne raznježi ma o bilo čemu da pišeš.Čuješ li aplauz.
24/04/2012 at 8:40 pm Permalink
okus soli kušaj sa moje kože
i dok zemaljski dani sporo teku
ostao sam osupnut i zatečen
baš mi je dobra
noć lijepu želim
SFD
24/04/2012 at 8:47 pm Permalink
Uz duboku ispriku odmah u startu, zastrašen mogućnošću da me se možebiti ne shvati krivo: jesam li u krivu ako u ovim stihovima pronalazim parafraze pjesama Arsena Dedića? Volio bih da je neka vrsta hommage-a, a ako sam u krivu – onda se povlačim, pokriven ušima.
U prijevodu: dopalo mi se. Jako.
25/04/2012 at 7:05 am Permalink
Kao i uvijek, ostajem zadivljena tvojim stihovima…pozdrav!
25/04/2012 at 9:25 am Permalink
lijepo je ovo što si rekao, o nestajanju barijera