OKAMINE

Pust je hram mrtvih bogova u koje raja ne vjeruje,

Svi plamni izgoriše do kraja;

I mnogo riznica sad u zemlji hrđa,

Krv i plač žrtava, tek je uspomena,

Požar starih magova, prastari su fosili;

Tko čita prašinu, crvotoč i trulež?

Koga je briga za maštu godina starih,

Čija ruka po pepelu kopa?

Koga zanima gral ispod kamenog okna,

Tko voli čitati pismo mrtve duše?

Znak hijeroglifa, suviše je skroman,

Umire era; licemjerno pušta glasove u sadašnjost!

Sve ljubavi, sve mržnje,

Tek trag su urezan na kamenoj ploči,

Samo spomenik o prošlosti svjedoči,

Mrtvo slovo ječi,

Umire božanstvo pod ledinom sile teže.

Jedan komentar za "OKAMINE"

  1. Marija
    Marija
    07/06/2017 at 6:25 pm Permalink

    Nestaju stare vrijednosti, nova vremena nose nove običaje, klanjanje novim bogovima. Možda ipak netko traži poveznicu? Možda pjesnik neki u prošlost zagledan!:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.