Napokon je stigla

(ipak je još ima)

skrita u haljama

sve r’jeđih bjelina,

ushićenje digla

kao nekad zima

snježnim pahuljama

raskošnih oblina.

.

Prosula je svoje

blještavo biserje

pa se i po noći

svom ljepotom diči.

Zima prava to je

uz nježno paperje

zasljepljuje oči

vjerna svojoj priči.

,

Sjeverac raznosi

pahulje joj b’jele

koje rado slijeću

na čelo nam hladno,

igraju po kosi

bespr’ekorno  c’jele,

šepure se, šeću

pa rastope jadno.

.

Dok mećava vije

i dok zebu ruke,

dok se žare uši,

dok se mrzne nos,

zima vjetrom brije

pa zadaje muke

i grud nježnu guši

mada nisi bos.

.

To je prava zima

uz blještavi snijeg.

Pod promrzlom brezom

kad zaškripi korak,

kada inja ima,

kad je leden brijeg

pa kada te jezom

smota u svoj frak.