Ti bi htjela nebo bez oblačka

I padobrančić bijelog maslačka

A hladna jesen vani se sprema

Ti bi htjela ono čega nema.

 

Ti sanjaš o princu iz davnine

Kako za te pomiče planine

Srce je danas sve rijeđe tema

Ti bi htjela ono čega nema.

 

Predubok je tvojih želja zdenac

Od poljskog cvijeća htjela bi vijenac

Da njim te kruni pjesma boema

Ti bi htjela ono čega nema.

 

Ostani takva, k’o vulkan ključaj

Život je čudo i sretan slučaj

A ljubav, neobična posvema

Uvijek traži ono čega nema.