samujem

godine polako lome srce  

životom vlada nemoć

oprosti mi sine

al΄ u dobroti te žene

pronašao sam utjehu

za tvoju pokojnu majku

 

ne zamjeri

molim te

pokušaj razumjeti

oboje smo stari ljudi

nije to starački hir

pružili smo jedno drugom

malo utjehe i mir

 

nisi dolazio često

u srcu mome

mjesto za tebe uvijek postoji

zato te molim

oprosti

nisam mogao biti sam

od kad tvoje majke nema

 

ruke drhte

tijelo napušta snaga

vjeruj

nije ti majka

al’ žena je zaista draga

 

ne dira uspomene

diše uz mene

dok ne prođu godine

i dođe vrijeme za umiranje