Sati od pijeska prolaze kroz prste

patuljasti u toj džinovskoj vječnosti

najčišće što opstaje od ljudske vrste

slane su  kapi neobične tečnosti.

 

Nismo uzalud pali ako su pale

kiše prolivene pustinjom vremena

sretnije su u bunare duša stale

a u vjetar bol neželjenog  bremena.

 

Da su tuge imalo naši zlotvori

zar bi znale tu čarobnu glazbu bluesa

sklopljene oči nek mi netko otvori

jadnija  je od svih zarobljena suza.