Osmijeh

Visoko u nebo rasipam svoj pogled
kao da ću tamo vidjet vječnog Boga
i dozivam Njega koji je kao led,
a možda ne čuje od gusta smoga.

Dok samu sebe još zavaravam
il’ se to igra sa mnom Himera
kao da bijednike i jadne očaravam
istresu mi čašu punu čemera.

Sijala sjeme rajskog sam dobra
za nesretnike bila poput Plejade
u njihove noći ulila čistog srebra
za se ne tražeći čak nit’ mrvu nade.

Dušu mi ne hrani ljuta zloća
ostala dijete je i nakon teških ljeta
prostore bih popunila mirisom cvijeća
i osmijesima svih ljudi ovoga svijeta.

 

 

11 komentara za "Osmijeh"

  1. Marija
    12/11/2016 at 7:22 am Permalink

    Dušu mi ne hrani ljuta zloća
    ostala dijete je i nakon teških ljeta
    prostore bih popunila mirisom cvijeća
    i osmijesima svih ljudi ovoga svijeta.

    Lijepa je pjesma, misaono izazovna. Dobrota se uvijek hrani vlastitim suzama, a u njezinom vrtu, tko ne nađe vlastiti cvijet koji može odrezati, ne vidi ništa za sebe. Još ako je vrtlar, pomalo cinik…!:)

  2. Tonka
    12/11/2016 at 7:50 am Permalink

    Uglavnom kako sijemo tako i žanjemo, pa stoga ima li smisla ne biti dobar? Pozdrav 🙂

  3. katarinab
    12/11/2016 at 1:05 pm Permalink

    Marija, najljepše ti zahvaljujem na čitanju i na tvom stručnom komentaru pjesme kojeg izuzetno cijenim.
    Lijep pozdrav i ugodan ostatak vikenda ti želim!!

  4. katarinab
    12/11/2016 at 1:09 pm Permalink

    Tonka, puno hvala na čitanju i osvrtu. U pravu si kad kažeš “kako sijemo tako žanjemo”, ali to se odnosi na nas same. No, ima milijuni nesretnika na ovome svijetu koji ne mogu niti posijati, to neki drugi čine za njih i to na njihovu štetu. Naše molitve im ništa ne pomažu!?

    Veliki pozdrav i ugodan vikend ti želim!

  5. nevenka
    12/11/2016 at 3:02 pm Permalink

    …dobro se dobrim vraća…od ljudi, cvijeća, drveća,…činimo što možemo ali činimo lijepo… lijepa pjesma
    Pozdrav šaljem i ugodan vikend želim

  6. Murtulica
    12/11/2016 at 6:39 pm Permalink

    Dušu mi ne hrani ljuta zloća
    ostala dijete je i nakon teških ljeta
    prostore bih popunila mirisom cvijeća
    i osmijesima svih ljudi ovoga svijeta.

    Veliki pozdrav, Katarina 🙂

  7. marissa
    12/11/2016 at 7:13 pm Permalink

    Kad bi ljudi sijali ovakvo cvijeće, ovakvu poeziju , Zemlja bi bila Raj.
    Odlično Katarina .
    Šaljem ti veliki pozdrav 🙂

  8. katarinab
    12/11/2016 at 9:54 pm Permalink

    Nevenka, Murtulica, Marissa, drage moje poetese radujem se vašim lijepim komentarima, zahvaljujem vam od srca.

    Lijep pozdrav i ugodnu noć vam želim! 🙂 🙂 🙂

  9. Dragica Meyer
    13/11/2016 at 6:39 pm Permalink

    Dobro se dobrim vraća, bar tako poslovica kaže, samo, ko li je izmisli, da mi je znati!? Odlično Katarina!! Mnogo pozdrava 🙂

  10. Suzana Marić
    13/11/2016 at 6:46 pm Permalink

    Dušu mi ne hrani ljuta zloća
    ostala dijete je i nakon teških ljeta
    prostore bih popunila mirisom cvijeća
    i osmijesima svih ljudi ovoga svijeta.

    Prekrasna pjesma . Ovu strofu kao da sam i sama pisala. Dobrotu dijeliti i osmijehe ljudima ,kada bih samo mogle 🙂
    Ugodnu večer ti želim 🙂

  11. katarinab
    13/11/2016 at 7:20 pm Permalink

    Dragice i Suzano – veliko vam hvala na čitanju, a posebno na komentiranju. I drago mi je da vas se pjesma dotakla.
    Ugodnu noć vam želim!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.