Raširim ruke i sa svih strana otpor na prstima osjetim.
Stjenke koje misli moje stvaraju odjednom postaju opako prijeteće,
A snježna bjelina u mozgu zaigra svoj ples kao pahulje pred Petrovo.
Nigdje nikoga u toj tišini što skitnicu vjetra iščekivaše sa sjevera.
Ispod pogleda bezdan zjapi i još samo začudno lebdenje održava tanku nit
između partije karata na koju me Bog poziva.
Pitanja će postavljati o onima kojih nema, a ja nijema što ću tada reći?
Nestali su zajedno sa pjesmama tog boema. Još samo gitara na nekom
tavanu u prašini stoji nijema.
U bjelini križa sakrila se velika rijeka.
Zidovi; zidovi su preblizu, mislim, osjećam.
Ovo nije Titanik, zašto orkestar još uvijek svira?
Od huka tog šarlatana poželjeh gluha biti. Čudna li je spodoba, taj vjetar
što prepliće, slaže i raznosi život bez pitanja.
U trenutku On špil presječe, a onda
Zvijezde zaplešu kao balerine Labuđeg jezera.
Pjesma mornara niz šank se prolila,
ja ne uspjeh dobiti ni jedan poen da prikrijem bol.
Bog je imao bolje karte.
Partija karata
10 komentara za "Partija karata"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
Tonka
katarinab
Marija
12/11/2016 at 8:26 am Permalink
Zanimljiva pjesma jasnog izraza, zatečena u trenutku kada se život sklupčao u bol. Sa sudbinom se kartaju snažne osobnosti, ulozi su ogromni, ali ishod je unaprijed određen. Čovjek je tako malen u tom vihoru života, bespomoćan, a onda mu je veliki Bog dao i sposobnost da shvati svoju bespomoćnost. I tako čovjek može samo prigrliti svoju bol.
Veliki pozdrav, Tonka!
12/11/2016 at 8:40 am Permalink
Hvala Marija, pozdrav i tebi 🙂
12/11/2016 at 2:36 pm Permalink
Tonka, prelijepa pjesma u kojoj si sve bitno u svojoj pjesničkoj naraciji izrazila.
“ja ne uspjeh dobiti ni jedan poen da prikrijem bol.
Bog je imao bolje karte.”
Lp! 🙂
12/11/2016 at 2:57 pm Permalink
… baš smo nejaki u tom našem životu, koja je karta prava, svejedno je, život nam ionako podijeli kako želi, predobra,
Pozdrav
12/11/2016 at 4:47 pm Permalink
Lijepo, tvoje…
Veliki pozdrav!
12/11/2016 at 6:44 pm Permalink
” ja ne uspjeh dobiti ni jedan poen da prikrijem bol.
Bog je imao bolje karte”.
Veliki pozdrav, Tonka 🙂
12/11/2016 at 7:25 pm Permalink
Tonka, Tonka. Oduševila si me simbolikom sukobljavanja s Bogom. A karte tako zemaljske. Od svega , najviše sam uživala u iskrenim dubokim mislima koje imaju brane, preteće stijenke .
Najbolje odmah reći, fantastično !
13/11/2016 at 7:59 am Permalink
Često su bol i tuga najbolja inspiracija za nešto. Što bi se reklo: u svakom zlu nešto dobro.
Sviđaju mi se metafore i tvoje lijepo sročene rečenice u ovoj pjesmi ( a i inače). Čovjek se često osjeća bespomoćno pred životom, no netko kreativan ima mogućnost da svoje lijepe i ružne trenutke uboliči u nešto za pamćenje i nešto s čime mu se čini da bi se mogao suprostaviti prolaznosti.
pozdrav Tonka
13/11/2016 at 6:33 pm Permalink
Bespomoćni smo, Bog uvek ima bolje karte, ili smo mi lošiji igrači. Odlično Tonka, sve pohvale! Lep pozdrav 🙂
14/11/2016 at 7:36 am Permalink
Hvala San, Dragice hvala, lijepo je ponovo biti u društvu sjajnih ljudi. 🙂 🙂 🙂