Plima

Nisam te tražila

uronila sam ruke

u bistro more

popila gutljaj

mirisne zore

opet plima

zastire šljunak

ušutkava ptice

val pod borom

ne miruje

srce zadirkuje

s pučinom dišem

u posolici

dok sunce drijema

drijema

plavetnilu pripadam

nijema

a čini mi se

da sam ti ime

u naletu plime

izgovorila.

 

10 komentara za "Plima"

  1. Nedovršena
    12/11/2016 at 4:46 pm Permalink

    o, baš mi paše ova pjesma danas

  2. Murtulica
    12/11/2016 at 6:47 pm Permalink

    Prelijepa!
    VP Nevenka 🙂

  3. Tonka
    12/11/2016 at 7:05 pm Permalink

    Najvažnije da je dan donio ugodu, mir, ljepotu i sve to zapisano u dobru pjesmu. 🙂

  4. Marija
    12/11/2016 at 7:26 pm Permalink

    Žena stopljena s pejzažom. Divota:)

  5. marissa
    12/11/2016 at 7:31 pm Permalink

    Milina je osjetiti tako opojnu plimu.
    Odlična poezija.
    Veliki pozdrav Nevenka 🙂

  6. katarinab
    12/11/2016 at 9:59 pm Permalink

    Nevenka, lijepi stihovi, pomalo sjetno stopljeni s prirodom.

    “a čini mi se
    da sam ti ime
    u naletu plime
    izgovorila.”

    Lp! 🙂

  7. lucis
    13/11/2016 at 5:38 pm Permalink

    Doista i jest istinska poetska plima.

  8. Lav
    13/11/2016 at 6:14 pm Permalink

    Moje divljenje:)

  9. Dragica Meyer
    13/11/2016 at 6:23 pm Permalink

    Divne slike i osećaji, prava poezija! Mnogo pozdrava Nevenka 🙂

  10. Suzana Marić
    13/11/2016 at 6:39 pm Permalink

    a čini mi se
    da sam ti ime
    u naletu plime
    izgovorila.
    Jako lijepo i slikovito . Topli pozdrav, Nevenka 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.