Ostavi noćas otvorene prozore

da se divim silueti hladne gospe

neke riječi nakon mraza dozore

pa se kasna milost s usana prospe.

 

Trubadurske pjesme ostaju nijeme

i prazne korice mušketirskog mača

duša probuđena u krivo vrijeme

ćuti kako je svjetlost dukata jača.

 

Odjahao bih da nije tog Mjeseca

sve do zemlje spuštenih srebrnih niti

uzalud ih nož sudbine presijeca

po njima ćeš pobjeći i moja biti.