Ova pjesma je pisana samo za tebe
ostavljam je između nas
kao kap kiše
kao zrno istine
za kojim tragaju mudraci
Ova pjesma je samo tvoja
nosi je sa sobom kao hamajliju da te čuva
od zla i prevelike sreće
Mjesečeva svjetlost je njen konac
kojim spaja prošlo i buduće
ostavljajući tri šava na srcu:
djetinjstvo, mladost, starost
Ona leti preko sedam mora
nošena strujom prvog daha
nošena strašču prvog pogleda
nošena snagom prvog bola
do kamenog cvijeta
na kome leptiri
započinju svoj san
San su vrata na kuli od karata
kroz koja ulazimo i izlazimo
bježeći od svoje sjenke
ne dodorujemo zemlju
ne ostavljamo tragove u snijegu
dodirujemo zvijezde
čujemo kako šapću:
“Ljubav je kao vjetar
san nikad ne odsanjan
vječnost koja nikada ne spava”
Aljoša
01/12/2016 at 3:42 pm Permalink
Sumiko nedostajala je tvoja nadahnuta poezija – mudrost srca i tople riječi sanjara. Nije teško prisvojiti ovu lijepu pjesmu 🙂 iskrene pozdrave ti šaljem!
01/12/2016 at 4:35 pm Permalink
Neću je kvariti analizom. Samo ću reći; divna je:)
01/12/2016 at 4:37 pm Permalink
kao zrno istine
za kojim tragaju mudraci
baš tako,odlična kao i uvjek,pozdrav Sumiko!
01/12/2016 at 7:05 pm Permalink
Sjajna pjesma!
01/12/2016 at 7:12 pm Permalink
Odlična pjesma, Sumiko .
Lijepu večer ti želim 🙂
01/12/2016 at 7:59 pm Permalink
Mora joj se svidjeti!
01/12/2016 at 9:12 pm Permalink
“Ljubav je kao vjetar
san nikad ne odsanjan
vječnost koja nikada ne spava
Pjesma i poanta. Vrlo lijepo!
02/12/2016 at 8:10 am Permalink
Odlična,
Pozz
03/12/2016 at 12:15 pm Permalink
velika pjesma vrlo lijepa
pozdrav