Lorena Galeta “Tužna mladenka”
Onoj koja je bila
-bijela udovica..
Ženi što je čekala,
-strepjela i molila.
Nikada dovoljno
voljena, uvažena.
Podnosila je tihi
– teror supruga.
Nakon te četiri godine
samoće i druge šanse,
shvatila je da ga mora
ostaviti – krenuti dalje.
Još tapka na mjestu,
kradom briše suze uz
– gorak okus odluke..
Ali zna da nije niti
-malo pogriješila.
Pružila mu je dušu,
srce, razum i tijelo.
Suludo, uludo se –
nadala čudu, a ona
se rijetko događaju.
Živote surovi, mi
smo pijuni u igri!
Uništeni – do temelja,
sa zemljom sravnjeni.
Milan Janković “Olujne noći posjetiše snove”
Olujne noći posjetiše snove,
U zamoru tijela što beživotno leži,
U njemu borovi se njišu i plove,
Lijepe iglice po vjetru što bježi.
.
Zvižduk vjetra i sile noći crne,
Jezu stvori s neonskim svjetlima,
Pa leptir noćni tamom se ogrne,
Lupetajući u njih svojim krilima.
.
Hodeći mokrim stazama grobnim,
Potražih si ime među strvima,
I snom bešćutnim od kosca pokošenim,
Vjetrom zarobljen u životnim granama.
.
Lomeći ih sve, jednu po jednu,
Da ponese me taj dašak posljednji,
Da uhvati i zagrli mi dušu peludnu,
Da ne padne s krošnje žive
u blatnjavu raku bijednu.
.
Kad mogao bih dušu si dotaći,
Tješio bih ju da ne pati,
jer utjeha bila je ovom tijelu,
za života cijeloga i još par sati.
.
Izdahom, slobode duša se domogne,
Pogleda dolje i zgrožena pobjegne,
Al’ snovi sjećanja u njoj se pomole,
Jer molili su zajedno ispod kože gole.
Suzana Marić “Boli svaka riječ”
U džepu noći sjaje zvjezdani taliri
i Mjesec k’o dukat plovi po nebu
duša se sa svojom sudbinom ne miri
ispisati misli sad osjeća potrebu.
*
Srce treperi, predaje se muci
teška je ruka dok olovku drži
kao da je trnje u njenoj ruci
pa ju boli, ne može da izdrži.
*
Riječi kaplju na papir sa duše
bole, peku kao oganj živi,
kule se od karata pred očima ruše…
Srce žali, a koga da krivi:
*
Sebe, jer je ludo vjerovalo,
sudbinu, jer je takva bila,
život, koliko ga je ostalo
dušu, jer je znala, a sve krila?
*
I noć polako svoj kaput svlači
suze su slane oprale riječi…
jutro se kroz prozor dovlači,
nedovršena pjesma tišinom ječi .
*
Prazan je papir, bez jednog slova
pjesma vapi za ponekim stihom
al’ ostaje gola, bez naslova
na starom stolu, u uglu tihom.
*
Možda će jednom manje boljeti
možda će se riječi roditi same
možda će srce opet voljeti
kada se jutro izvuče iz tame .
Suzana Marić 20.7. 2025.
Vedran Zelenika “Upoznat ću vas sa svojom boli”
Upoznati ću vas sa svojom boli
Onom koja u meni gori
.
Sa dušom što se u prah pretvori
I istinom koja nikada ne govori
.
Sjedenje i plakanje na klupi u parku
I sjećanje, koje blijedi u mraku
.
Nož u ruci, traži svoj spas
I postiže ga u ovaj čas
.
Koža se u krv stopi
I put pronađe u ovoj utrobi
.
Oh, kako li je slatka i snažna ta bol
Koja se u nju urezala svaka kob
.
Posljednja nada, vrištanje u sebi
Da me barem netko zagrli i utješi
Vožnja po gradu, nemirni snovi
Bježe od vas i mene, u ovoj hladnoj sobi
.
Sve vam opraštam i mir vam svoj dajem
Da dobijem još jednu priliku, barem
.
U dušu se, kroz maglu, ušuljala tama
U njoj leži moja karma
.
Sad sreća , sad bojazan
Pomalo moralan, a opet nakazan
.
Pamtit će te riječi moje, što se kroz glavu tvore
“Živjeti ću još uvijek, i kad se moje oči sklope!”
.
Vedran Zelenika
