Lorena Galeta “Prototip”
Mislili ste da .ću umrijeti,
transformirati se u prah…
.
Strovaliti se na blatnjavu,
kišnu ploču spomenika…
.
Baciti se u raku, posrnuti
mimo borbe za disanjem.
.
Spavati u mauzoleju propasti,
-odmetnuta od božanskoga…
.
Hodati grobljem u dronjcima –
poput ukletih, skršenih zombija.
.
Grdno se varate, jer mene;
nije lako dotući, čak i kada
stravično ustrajete u tome!
.
Sa svakom ranom od metka –
izlazim neuništivo ustrijeljena.
.
Agonija se rastreseno sjedinjuje
s unutrašnjim bićem i pobjeđuje.
.
Naučila sam živjeti s nebrojenim;
smrtima, oživljavanjima, mislima.
.
Sreća mi je nepoznanica, čudan
sentiment, nedokučiva enigma..
.
Oduvijek su me učili neslomljivosti, a
pokazivanje slabosti, čini se suludim..
.
Kao žena koju su tukli, cipelarili, rugali,
silovali, vrijeđali, manipulirali, moram –
ustvrditi da se nisam predala i odustala.
.
Samodestrukcija, koja pomjera dubinu
mojih previranja, ostaje kritična opcija.
Slaven Kopanja “Tamo gdje me nitko ne zna”
Ostao sam sasvim sam,
Daleko od djetinjstva.
A kuda god da sam putovao,
Obala je svugdje bila ista.
.
Ostalo je malo riječi,
Nespretnima se one čine,
Kad ih nemaš kome reći,
Dva koraka od istine.
.
Tvoje oči, sve što osta,
Da me prate kao sjene.
Idem tamo gdje me ne zna
Nitko osim samog mene.
Dario Ćertan “Oda rimi”
Možda nekom smeta
to što pišem rime
ali svaki čovjek
bavi se nečime.
.
Mene to zabavlja
kada rime redam
a ujedno kao
da se ispovijedam.
–
Nije loše ono
što na duši leži
izbacit’ na način
da se zabilježi.
.
Ponekad te život
dobrano iscrpi,
zato uzmi papir
jer papir sve trpi.
.
Svakakve se misli
motaju po glavi
a ti ih udalji,
u pjesmu ih stavi.
.
Biti će ti lakše
i zaspati ćeš brže
bez ikakvog straha
da si mozak sprže.
.
Jer sve što te tišti
istjerati treba,
zato sam ja rimi
zahvalan do neba.
Josip Ergović “Nonsensni nesnos”
Josip Ergović je objavio zbirku nonsensne poezije. Članovi portala “Očaravanje” sjetit će se kako su se 2021. godine igrali stvarajući nonsensnu poeziju i tu je profesor Ergović zdušno učestvovao.
Nonsensna poezija nije glupost. Ona ima tragove besmislenosti, ali, kako bi rekao Šekspir, u svakoj ludosti ima metode. Nonsensna poezija na poseban, začudan i otkačen način stvara poetski tekst. Njezina je semantika neuobičajena, naoko kaotična, njezin se jezični kod dešifrira drugačijim jezičnim ključem koji nema ništa od klasičnog načina građenja pjesme.
Zbog svojih zaigranih, skakutavih, nelogičnih slika, slabe smislene povezanosti, nonsensna je poezija rado viđena u dječjem svijetu, gdje ne postoji nemoguće i gdje se sve može izvesti, gdje smisao i jezično pravilo postaju dio igre, dio poetske priče, jer mala djeca i stara djeca vole priče, vole smijeh i vole igru. Sve to nalaze u nonsensnom pjesništvu pa će to pronaći i u ovoj knjizi. Josip Ergović izmišlja riječi koje koje se kose s jezičnim normama, odstupa od standardnih jezičnih pravila, a ipak sve ostaje zaigrano, otkačeno, duhovito… On prema zakonu Nonsensne poezije stvara stihove kojima manipulira smislom, ali ti stihovi nisu besmisleni, manipulira jezičnim normama, ali one nisu nepismene.
Marija Juračić