Sonja Kokotović “Smokva”
Na komadiću škrte zemlje
drvo
svjedok tajni prošlosti
mora i sunca
šuti
u inat,
diše dubokim korijenjem.
Sva raskoš njenog opojnog
okusa
taj slasni slador
samo sa voljenim
usnama
poistovjetiti
možeš
Lorena Galeta “Sulude težnje”
Počujte, vi, empatične duše,
zaključke što mi um kazuje!
Pretjerano se žrtvujete, tlačite-
umarate, deprimirate, poništite.
Gubite sjaj predivne nutrine,
krila vam se neopisivo ruše.
Iscrpljujete sve zalihe energije,
u ambise besciljnosti ponirete.
Da, možemo mijenjati sebe
ali pojedince, apsolutno ne.
Poneki izgube čak i desetljeće,
ugađajući svima, najpogubnije.
Pritom zanemarujući svoje biće
-želje, snove, afinitete i potrebe.
Ne uviđaju niti tko su, što hoće –
zato ih ostali, oblikuju po svome.
Sve dok jednog dana ne ugasne
-plamen što ih je držao stabilne.
Tada se priča znatno preokreće-
te krenu maštati i živjeti za sebe.
Ključ svega jest samopoštovanje-
a ne biti zavoj, lijek za nečije rane.
umarate, deprimirate, poništite.
krila vam se neopisivo ruše.
u ambise besciljnosti ponirete.
ali pojedince, apsolutno ne.
ugađajući svima, najpogubnije.
-želje, snove, afinitete i potrebe.
zato ih ostali, oblikuju po svome.
-plamen što ih je držao stabilne.
te krenu maštati i živjeti za sebe.
a ne biti zavoj, lijek za nečije rane.