Izmičeš mi duboko pod morem
Na moje rame naslonjena
.

Izmičeš mi iz zalogaja sunca
Sa fotografija složenih u kutiji od cipela
.

Izmičeš mi u očima pijanog svirača
Na ulicama Pariza koje si volela kao oca i majku
.

Izmičeš mi u ovaj dan otrovan daljinom
U ime želja neostvarenih
.

Izmičeš mi iz beskrajnog beskraja
Ljubavi ove
.

Izmičeš mi od jedne ruke do druge
Da me nebo celo boli od nedodira tvog
.

Izmičeš mi za dve lepote sveta
U obliku nejednakom
.

Izmičeš mi
Svuda gde pada list i cveta cvet

Pročitaj cijelu poeziju

Riječi
koje nismo izgovorili
prosule su se i kao zvončići
odzvanjaju pločnicima
Slovo po slovo sakupljam ih
i nižem ogrlicu
koju si nosila oko vrata
one večeri
kad je samo kiša
znala naše namjere
Nisi daleko
tu si negdje
u predvečerje ljubavi
lutaš pokislim prostranstvima
Otimaš vjetru
osjećaj slobode
izbjegavaš zvijezde padalice
i tople sobe
u kojima bi se moglo pronaći
vrijeme mladosti
i zaboravljeni refreni
koje si učila na pamet
Dodirne me nekad
ta neodsvirana muzika
i želim vjerovati
da si se oslobodila nemirnih misli
i da izgledaš sretno
jer sad si velika djevojčica
koja može sama da putuje
do starog drveta
na ničijoj zemlji
gdje nikad nismo bili
a u čijoj krošnji trepere
neizgovorene rije

Pročitaj cijelu poeziju

Nesređen unutrašnji život i dva postera na zidu
Claudia Schiffer u bade kostimu
I velika bijela ajkula razjapljenih čeljusti
Oba su isječci iz Vanity Fair-a
Iako su zalijepljeni jedne pijane noċi
Čisto iz zajebancije
Sada izgledaju kao ezoterične poruke u boci
Poslane u bunilu sa Más a Tierra-e
Moglo bi se reċi da jedan predstavlja nadu a drugi opasnost
.

Soba je hotelska minijatura
Broj 27
S pogledom na starački dom
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kasni je sat.
Sjedim i gledam
U noć.
Jastuk čeka da
Na njega spustim
Glavu.
Uzalud.
Snovi prolaze,
A nijedan nije moj.
Svuda je muk,
Noć prosipa zvjezdani
Prah.
Sitni su sati,
Ulica je pusta.
Samo ulične svjetiljke
Bacaju svjetlost niz
Put.
Utihnuo je lavež
Pasa.
Još koji sat i noć
Će početi pucati
Po šavovima.
Dan će otpočeti svoju
Vrtnju.

Pročitaj cijelu poeziju

Ova djeca su prekrasna bića,
svatko od njih je jedna posebna priča,
oni mogu toliko toga,
oni su najljepši dar od Boga.
.

Njihova ljepota je osmijeh koji nose,
njihovi bližnji njima se ponose,
a ponosimo se itekako i mi,
jer ova djeca su naši anđeli.
.

Možda jesu posebna, o da,
ali svako od njih voljeti zna,
i donose sreću svima nama,
pored njih ne postoji tama.
,

Djeca s Down sindromom su ljubav jedna,
i svake naše pažnje vrijedna,
upoznajte ih kao i njihov sjaj,
i osjetiti ćete blaženi zagrljaj.
.

Njihov pogled u očima nema cijenu,
i svaku tugu baca u sjenu,
kad ih vidite, zavolite ih istog trena,
jer svako dijete je duša jedinstvena.

Pročitaj cijelu poeziju

Magla oko mauzoleja,
naginje ka destrukciji.
.

Osluškujem čestice
nuklearnog oružja u –
svojem srčanom ritmu.
.

Gravitacija me tjera ka –
poniranju u psihoanalizu.
.

Na veliku žalost, bliskih,
dragih mi, ljudskih bića..
.

Moja je podsvijest iznimno
turobna, suicidalna i crna…
.

Ondje se ne skrivaju nježne;
note predludija, glas slavuja.

.

Snatrim detonaciju poremećaja-
ličnosti, depresije i anksioznosti.
.

PTSD svojevrsno upravlja mojim –
intelektualnim kapacitetom, voljom.
.

Usprkos kolapsima raznih
(ne)mogućih sentimenata.
.

Nadalje čuvam onaj sitni
– dio pobožne smjelosti…
.

Nekakve utješnosti, pronicljive te-
kreposne aure, izražene hijerarhije.
.

Tračak nade, kako će ipak-
makar jednom, biti ugodno.
.

A životarenje ostavljam po strani.
.

Takva grubost, vuče unazad,
poništava zalaganje za bolje.
.

Ne mogu ratovati protiv blijedih-
vjetrenjača, odvest će me u grob.
.

I to, uvelike, prije svoga vremena.

Pročitaj cijelu poeziju