Lorena Vojtić “Notorno”

Bliži se…

Famozni
dolazak.

Uzbuđenje
raste…

Budi se
euforija.

Iza nas su
godine…

Jaram,
kamen
spoticanja.

Breme,
stegnuto
na leđima.

Najljepše
mladenačko
doba…

Proteklo je,
u iščekivanju.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Maid Čorbić “Odmazda ljubavi”

Lažem Bogu i kunem dane

Da će sve u redu biti

Mada znam da neće

Kada ne postoji dan

Da te vratim

K sebi

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Dušan Stojković “Barbara, rat je zaista jedna velika svinjarija”

Neke su žene pratile

v o j n i k e, Barbara,

od Urala do Pirineja.

                 .

Srešćemo se van rata.

Negde na ničijoj zemlji.

Ti i ja. I buket orhideja.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Zečevi na mesečini”

Kakva sudbina čeka

ugašenu fontanu,

za prostranstva daleka

tajna sutrašnjem danu.

                 .

Pri brzim skokovima

šta im budućnost krije,

sa tamnim tragovima

koje noć obavije.

              .

Što dalje od nevolja –

drhte uši napete

spram zamke razapete.

              .

Uzduž usnulih polja,

ova noć je njihova –

bez ukradenih snova.

Pročitaj cijelu poeziju

Maks Maler “Elektra”

Ovaj svijet samo je sjena

A svijetli misao negdje u daljini

Mala iskra u jednoj tišini

Gdje umire pojam vremena.

                       .

A vrijeme teče kao rijeka

Žubore koraci osjećaja

Korak od početka i korak od kraja

A traje od pamtivijeka.

                    .

Život je samo jedan titraj

Stvoren dahom prirode majke

I on je priča, ostalo su bajke

U svijetu sjena ti si sjaj.

                   .

Nebom ovoga tamnoga svijeta

Leti jedna sjajna kometa.

Pročitaj cijelu poeziju

Emil Strniša ” Nekad bilo – 4,50″   

   

Topao jastuk, a plahta šušti

ura mi kaže – dosta je gušti,

oči su snene prebiruć’ tamu

moram te, posteljo, ostavit’ samu.

                      .

Nožni  palac papuču traži

dok  hladna zora kožu mi  draži,

iz zrcala odraz smrknuto  kaže –

„Za primit plaću – žrtve se traže.“

                     .

Opet je kava nadrasla šolju

za  kiflom želucu ubila volju,

al’ pluća zato bespogovorno lete

da  utope se u dimu cigarete.

                  .

Zagladih rukom još gustu  kosu,

navučem postol  na nogu bosu,

kad pustih kvaku  kućnih vrata

korak mi naleti na hrpicu blata.

                 .

I tako mrakom i danas i sutra,

i tako mrakom svakoga jutra,

taj pos’o  baš mene čeka,

još  ga  volim – al’ sad  izdaleka .

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts