Josip Ergović “Solarna orbitalna lanterna”
Nemam ni najneznatniju ideju o tome, koja je praktična svrha mojeg boravka na “Fenjeru“. Svi ostali članovi brodske posade imaju odgovarajuće stručno obrazovanje; prošli su sito i rešeto dokazivanja besprijekornosti svog zdravstvenog stanja; desetke godina proveli su po različitim tipovima simulatora; i sve to u doba kad izolacijski KonvexR još uopće nije ni bio sintetiziran. Divim se njihovoj posvećenosti, ali … šta ovdje radi jedan vječiti docent s Katedre za staru povijest? Službeno obrazloženje “Svemirske agencije“, kako me moji mediteranski korijeni preporučuju kao prikladnu osobu za misiju putovanja kroz Sunčevu koronu, nikome niti ne spominjem. Ne protivim se izboru. Sad – u doba prve starosti – kad sam obavio život i kad srž mog bića nezaustavljivo kopni, ima li išta logičnije nego otići i sjediniti se sa svojim stvoriteljem; poput kukca sagorjeti na vrelini njegove stijenke; vratiti se vlastitom iskonu.
Milan Drašković “Tamo gde rakovi pevaju”
Lepota i moć prirode
Priča o odrastanju
Između istine i laži
Između dobra i zla
.
Devojka iz močvare neukrotivog duha
Nekad se zvala Kaja
Napuštena i odbačena
Problem preživljavanja
Samoća dok odjekuje a život odoleva
Milka Šupraha Perišić “Tvoje ime na hladnom mramoru”
Otkad sam vidjela tvoje ime na hladnom mramoru
Kao svetinju čuvam svaku uspomenu:
Razlažem, provjeravam, stavljam u vremenski kontekst
Ponavljam, uljepšavam, slažem, milujem….
.
Kao da je smrt učinila vrijednijim ono što život nije
Kao da se poigrava s nama u nepriznatoj ranjivosti
I izruguje neprihvaćenoj prolaznosti.
.
Otkad sam vidjela tvoje ime na tamnom mramoru
Bliže sam ti nego ikada što smo bili.
Ponavljam tvoje riječi kao molitvu:
„Kad kiši jezikom tražim kapljice
Da vidim kako nebo prija.“ I palim svijeću…
Lorena Vojtić “Energija prostora”
Oblijeva me
mučenički,
stigmatski…
.
znoj tihog
trpljenja…
.
iako patim.
.
Nikad neću
posustati!
.
Okajavam
grijehe…
.
Svojih –
predaka.
