Mile Lisica “Noćna tišina”
Noćas biljke imaju moje oči
Drhte iznutra
Pod tvojim nebom
.
U zglobu tišine magla se mresti
A žuta guta belu
.
Noćas jesen ulazi u sobu
Zamišljena
Taj bakarni cirkus boja
Posle kiše
.
Noćas od lišća žuta
Ništa
Ništa
Nije tiše
Suzana Marić “Moj galebe”
Dok Sunce zlatne zrake prosiplje, raširi krila
a more pjeva ljeskajući se, raširi krila!
*
Danas, nad barkom, bijeli galebe,
nad umornim ribarom, raširi krila!
*
Klikni nad sivom stijenom
kada ugledaš brod na povratku, raširi krila!
*
Jer dragi se iz daleka vraća.
Poleti, dočekaj ga u svom letu, raširi krila!
*
Neka te vidi, neka te prepozna
među bijelim oblacima, raširi krila!
*
Neka se razveseli povratku,
da mu vruće ne bude, nad licem njegovim, raširi krila!
*
A ja ću čekati mog galeba
uzdrhtalog srca, kada mi poleti u zagrljaj i raširi krila
Sonja Kokotović “Privinuta”
Utisnuh lice
na jastuk
dubina
ostadoh trajno privinuta
srcu mora
gdje cvjetaju svi odgovori
mojih težnji
kroz tvoje oči
rasprostrto
plavo
miluje mi pogled
mora svijet
nikada
tako blizak
Photo: FC/ Mihail Zablodski (Ukrajina, 1988) „The Fatique”, 2022 – inspirirano G. Klimtom)
Lorena Vojtić “Začarana”
Blještavilo
šarenila…
Splasnulo
je u trenu!
Crna me
raduje i
očarava.
Ne mogu
napipati –
stepenice.
Izlaza iz
kamenitih
zatočenja.
Idem ka
tminastim
preludijima.
Poput
moljca.
Prema
svjetlosti.
Ne prežem
ni pred čim.
Rođena u
mračnom
ambijentu.
Održavam
(dis)balans.
Ostajem tu.
Gdje sam –
najsigurnija.
U ljušturi
ljubičastih
stalaktita.
Stalagmita
i prastarih –
preobraženja.
Do konca
svijeta i
vjekova…
Sonja Kokotović “Što ti to ostavljam”
Svuda uokolo
oslobođeni Tifoni
rigaju svoju istinu.
.
Što ti to ostavljam
kada me ne bude
kada te ponesu zablude?
.
Hoćeš li znati prepoznati
svijetle maske ispod
crnih lica
i ispriječenih žica?
Sve suprotno je od onog
što mišljah da istina je,
tek sada, kada u meni umire nada
boljeg svijeta,
stalnog svjetla u tvojim očima
djeteta.
