Koliko li je mršava moja

krvoprolazna jutarnja kava?

Kao napuštena nada,

uglavljena je u dubokim mislima.

Iz tame njenih snova oči bulje

poput dvije zobene pahuljice,

ili kao razbojnici smeća,

što polagano žele ukrasti snove pijanice.

 .

Misli moje se šire

kao šišmiši kad sa zvonika bježe,

okreću se i sunčaju

tamo gdje talozi odmaraju

bljeskajući svjetlost neograničenu.

 .

Kako kremasto prometuju mi dušom

začinjene šalice ‘slanim životom,

a vrele kapljice prže mi usnice,

kao kraljice ulice, kao iskusne vještice.

 .

Ispijam, ne dopuštajući pauze,

ne dopuštajući zaustavljanje,

da prolazi bez žaljenja

tamni interpreter njenog kalema,

u kojem ne postoje planovi,

a ipak, osjećam kako mi srce

truje svo njeno vrijeme,

provedeno u odsutnoj ljubavi.

 .

Ugibana, mršava moja zora,

otkriva mi tempiranu ulicu.

U nedostajanju i bez daha

ispijam svoju..

kavu jutarnju..

poput samog života…

Pročitaj cijelu poeziju

Odmišlje,

Odumlje,

Munjare

Glupsoni.

Odmolje,

Odvolje,

Odlošje,

Odbolje.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

MARIJA JURAČIĊ

JOSIP ERGOVIĊ

 .

If one day I die,

and I know I will,

who wll read to You Prevert?

 Who will city rains

call the rains of Brest?

Who will kiss you

loony

as if to be angry,

as if to forgive?

 .

 If one day I die,

and I know I will,

let it be at night

`cause that lonely struggle

is more like midnight huggle.

At night our thoughts flee

woven in the clouds.

. 

On that special night

whose hungry hand will reach out,

gently seeking yours,

and lay down shining star

over your soft pillow?

 .

 Who will seduce you,

with both skin and the sound

of the silly verses?

 Those that you lough at

although I know you love them.

 .

 If one day I die,

or night

it doesn`t matter,

say that it was good,

say that

it was worth it.

 –

 AKO JEDNOGA DANA UMREM

.

Pročitaj cijelu poeziju

Vječni počinak
iziskuje izdah..
.
Za nas je kasno,
život mi se gasi.
.
Godine su braka,
-bačene u vjetar.
.
Ne vidim svjetlo-
mrak je posvuda.
.
Ne želim spas,
– jedino tišinu.
.
Pusti me da odem
– na gotički način.
.
Uz puno svijeća,
pompe i crnine..
.
Nije me volio,
i nikada neće.

Pročitaj cijelu poeziju

Ptica zapjeva

Cvijetak se otvori

Dan post lijep.

Pročitaj cijelu poeziju

O, ti jadna prirodo moja,

zboriš da svijest mi bistra srce truje,

gdje duša trnje svoje boluje.

Oštrice grubih riječi što putuju,

mrtvo mi srce do smrti bodu,

a u potezu pera ili kista

Onog što živote oslikava,

je i moja vjerno ukrašena slika,

u mramoru rođenjem oslikana.

I dok tražim si mjesto svoje,

vidim da na platnu životnome

samo sam osušena kap boje.

Pročitaj cijelu poeziju