Livada… puna mirisna cvijeta.

Hodam prostranstvom, dušom ju žedan.

Kukci joj zaposjeli sva mirisa probdijeta,

s njima se otimam, jer livadi sam predan.

 .

Kada bih mogao razgovore čuti,

makova, ivančice i žalfije plave,

ne bi mi zamjerio ni bumbar ljuti,

da spletem ih sve, oko svoje glave.

 .

Želje mi nestvarne, i misli, i snovi,

dok žmireći udišem životne sile,

ja putujem sretan, u život neki novi,

bez kajanja, bez tuge, što su me pokosile.

 .

Ako pak otvorim oči umorne,

ne želim biti bez mirisa njena,

bez poljupca te livade inferiorne,

bez zagrljaja joj tepiha nježna.

 .

Strah u zaboravu mjesta nema,

samo još ovo životno sjećanje,

kad livadi se moje tijelo sprema,

da bude kao proljetno vjenčanje.

Pročitaj cijelu poeziju

Još uvijek sanjam zagrljaje tvoje
I riječi teku, kao da se roje
Želim ih među zvijezde skriti
Jer tu će na sigurnom biti.
.

Sanjam te opet, pjesmu ti pišem
Suze tamom noćnom brišem
A Mjesec stoji u čudu me gleda
S prozora se noćas maknuti neda.
.

Slovo po slovo od srca kidam
Da ti ih sve u versima dam
U pjesmi od snova i čežnje tihe
Da pročitaš bar jednom moje stih’e.
.

Nedosanjana pjesma lebdi u zraku
Ali pamtim još uvijek strofu svaku
Pamtim boju očiju tvojih
Zarobljeni između stihova mojih.
.

A jutrom sve potiho nestane.
Pjesma nedosanjana u srce stane
U tihi kutak skriti ću je sada
Dosanjati ju, još postoji nada.

.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

https://view.publitas.com/foi/iza_uma_broj-5/page/1

Peti zbornik priča književna fantastike je objavljen i u ovoj 2025. godini. Donosim0 kratak predgovor koji je napisao jedan od urednika zbornika, Josip Ergović.

Složna grupa zbornik gradi. I… izgradila ga je! Stojimo, gospođe i gospodo, pred petim, jubilarnim izdanjem zbirke kratkih priča književne fantastike IZA UMA, nakon lanjskog jubilarnog četvrtog.

Neki kažu: „Ima tu i rubnog tkiva.“ Ja (troglasno) kažem: „Al`ima i dobrog štiva.“ Neki kažu: „Ne znaju oni to.“ Ja kažem: „Znaju, mogu i hoće!“ I učinili su. A nije mala stvar: pedesetak priča, tristotinjak kartica. Red je da naše autore ovdje i taksativno predstavimo. Zaslužili su:

Babić Ladislav, Barišić Gabrijel, Batin Borislav, Berić Valentina, Buharalija Razija, Crnić Stjepan, Čorak Lea, Drašković Milan, Đukanović Vesna, Eraković Dragiša, Ergović Josip, Halilović Namik, Hercigonja Zoran, Jabučanin Dušan, Juračić Marija, Kahlik Antonija Željka, Kokotović Sonja, Krebs Spomenka, Marić Suzana, Marinković Milorad, Marko-Musinov Snežana, Milenković Mirjana, Mitić Dragan, Mitrović Nenad, Mujkić Tihana, Rapaić Petra, Rotim Sanja, Smiljković Nenad, Stjelja Ana, Šimić Tonin Nikola, Šolkotović Snežana, Vukelić Rožić Đurđa, Vujović Marko i Žugić Verica… naših su (ček`da prebrojim… da, da… aha…) trideset i četvoro veličanstvenih!

Nećemo ovdje lamentirati nad aktuelnim trenutkom… desetljećem ovdašnje književne fantastike. Uostalom, naša uloga na žanrovskom nebu i nije ubiqovski sudbinska, premda smo na istom tragu. „A moglo je bolje“, rekla bi Marija (u jednom neznatno drugačijem kontekstu). „Ali i gore“, dodao bih. „Tak je navek bilo… gore-dolje“, zaključuje Zoran.

Toliko za ovu… još samo: „Prepuštamo vas našim fantazmagorijama. Smišljali smo ih s namjerom da vas nasmijemo, rasplačemo, smrtno ustrašimo, uspavamo… Sigurni smo da ćemo u nečemu od toga i uspjeti.

Pročitaj cijelu poeziju

Ja ne trebam dukate da zlate
Samo želim, diko, poći za te’
Spremaj kola, preži konje svoje
Vodi svat’e pred tarabe moje
.

Ne trebam posteljine bijele
Niti čaše, a ni skupe zdjele
Samo želim dobre tamburaše
Bećare i vesele snaše.

.

Dovedi mi svu rodbinu svoju
Nek upoznaju oni lozu moju
Pa nek skupa sjednu, zapjevaju
Svati naši, najljepši u kraju.
.

Pa da skupa kolo zaigramo
I Bećarac složno zapjevamo.
Pjevat ću ti, diko, pokraj uha
Dok se hladi svatovska juha.
.

I kumovi će danas uz nas biti
Zdravicom lijepo nazdraviti
Da nas sreća kroz sav život prati
Blagoslove dat će nama mati.
.

Kada zora na pendžere dođe,
Rano jutro kada selom prođe
Ja ću, diko tebi cijelov dati
U zagrljaju tvome mirno sp’ati.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Déjà vu… danas je nedjelja …ili možda nije.

Izdao je pripovijetke, romane, pjesme, drame, eseje, čak i pisma. Zašto ga smatraju književnikom, a ne izdajnikom?

Marun IV.

Edgar Poe, usvojenik koji je tako postao Allan, a još kasnije Tomahawk Man. Čovjek koji nam je utjerao strah u kosti.

U samoću mene pusti! – nek ti trag se s biste zbriše

Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun, što srce siše!

Reče Gavran: “Nikad više”

Jedan od 12 preživjelih primjeraka prve Poeove knjige “Tamerlane and Other Poems” prodan je na dražbi u Christieju za 662.500 USD-a. To je rekord američke književnosti. Nijedno drugo djelo, ijednog američkog književnika nije prodano za tako visoku cijenu.

Smrt je i dan danas predmet istraživanja. Nađen je 3.listopada 1849. kako luta po ulicama Baltimorea u užasnom stanju, tuđem odjelu i ne znajući tko je. Umro je četiri dana kasnije u bolnici. Sva su medicinska izvješća, papiri i dokumentacija nestali, uključujući i smrtovnicu i do danas nisu nađeni. Teorija je mnogo – kolera, infarkt, epilepsija, ubojstvo, samoubojstvo…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pusti da srce

oboji se čudom.

            .

Udahni mirise

što slave buđenja,

prigrli čudesan dar

slobode

da učiniš što želiš,

u tebi toliko toga

nenačetog

a željenog.

.

Kreni!

.

Neka stope

svjetlost ti prati

dok budeš upijao riječi slika

obojenih krovova svijeta

koje čekaju,

kore raduju,

tvoje začuđene oči djeteta!

.

Ponesi taj ushit života,

neka gori radost

timbar vjere, neka se glasa!

Budi more, vjetar, proljetni dan!

Živi život,

taj čudesni san.

Pročitaj cijelu poeziju