U Kninu 1. VIII. 2025. godine na Kninskoj tvrđavi održat će se jedanaesta pjesnička manifestacija domoljubne poezije „Stijeg slobode“. Manifestacija je nastala zahvaljujući ideji pjesnika Nikole Šimić Tonina koji je tom prilikom rekao:

„Mi koji smo ostali živi i uživamo ostvarenje sna, ovom večeri potvrđujemo da nisu zaboravljeni naši poginuli hrvatski branitelji. Dužnost pjesnika je, između ostalog, uz ljubav prenositi domoljubnu misao kao jamstvo trajanja. Krštena si zemljo na tvrđavi Knin, napisao sam u jednoj svojoj pjesmi. U početku stidljivo, a onda s punom podrškom pokrenula se organizacija ove pjesničke manifestacije Domoljubne pjesme, na svetom tlu domovine, na sreću hrvatskog naroda kada je naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman stvarnom i simboličnom gestom, poljubio hrvatski stijeg i pustio ga vijoriti, rekao: “Imamo Hrvatsku”. 

Na Manifestaciji će nastupiti 20 hrvatskih pjesnika, na kraju koje će biti podijeljene nagrade.

Pročitaj cijelu poeziju

Lovac iza oblaka pred nebeskim suzama,

vatren dah Zaratustre plamen novih daljina,

znak vetra razvigora na travnatim stazama,

sred čežnje pesnikove pesma Arijadnina.

                              .

Bezumlje za istinom uz kikot grabljivice,

poslednji plamen srca spram kipova vrline,

poslednja usamljenost zagonetka za ptice,

na mostovima reči nestrpljive istine.

                          .

Purpurno rumenilo među grabljivicama,

među pobednicima obesne veselosti,

bolestan od nežnosti na večitim mukama,

ambis njenog pogleda na štulama gordosti.

                        .

Stotine uspomena kad se jave duhovi,

stotine ogledala daleko od pustinje,

k’o okrutna žaoka preko svoda gromovi,

pod stamnjenim vazduhom Zaratustra proklinje.

Pročitaj cijelu poeziju

Nestaješ polako
u sjeni lipe,
sa mirisom perunika
odnosi te vjetar.
+
Kroz moje prste
klizi tvoj lik
dok grčevito
zatvaram dlanove
želeći sačuvati
barem trag prašine.
+
Mjesečina mi noćas
svadbenu haljinu tka
zrakama srebrnim
rasprostire mi je po tijelu
prekrivajući nagost moju.
+
Uzalud… uzalud tkanje srebrno
jer ga trnje bode
jer ga vjetar drapa
u dronjke usamljeničke!
+
O, samoćo! O, čežnjo!
Tako ste mučne,
tako ste gorke
poput užeglog vina
na usnama vrelim!
+
Vrištim u sebi
a tišina me nadvikuje,
odzvanja jekom
oko mene.
+
Gorim… gorim plamom
prikrivenim,
bolom,
koja kola poput lave krvotokom.
+
Perunike su ocvale odavno,
a nijema tišina sa mnom vrišti.

SUZANA MARIĆ,

Pročitaj cijelu poeziju

kad vjetar me ponese,

kad zalelujaju trave,

kad zamirišu šumarice

i zumbuli nestvarno plave.

Možda ću ti doći

ako obećaš

da crtat ćemo opet u dvoje,

dahom dovršiti akvarele

mog suptilnog srca boje.

Stvarat ćemo kolaže

krajobraza koji teče u vječnost

baš kao i mi, naši snovi svi.

Možda ću ti doći

ako mi ruke, negdje gore, zagrle tišinu

gluho, bez tvog glasa,

ako kane suza kajanja

što neostvarena je dužina

našeg trajanja.

Pročitaj cijelu poeziju

Grijeh je ne voljeti ga

Ili ne reći mu

Oprostit će ti Bog

Hoćeš li sama sebi

Stići na vrijeme

Dok bubri sjeme

Da ne odbubri

Od dezinfekcije

Kojom čistiš pjesme

Prljave u očima

Koje ih čitaju

A ne razumiju

I što ako u pjesmama

Ponovo voliš

A milion nemira

Blati osjećaje

Kojima umiruješ stihove

Od čijeg će smisla

Zadrhtati mu misli

I zidovi više neće biti

Ni najmanja prepreka

Za istinu od snova

Dopustimo im da prosto

Prihvate

Kako postoje

Puno veće stvari

Od njih samih i

Da je neshvatljiv grijeh ne

Voljeti

Pročitaj cijelu poeziju

Svoj prilog o Hanibalu Luciću započet ću polemiziranjem s istoimenom wikipedijskom natuknicom, pisanom engleskim jezikom. To će biti za nijansu zanimljivije od suhoparnog iznošenja kompiliranih podataka o autorovom životu i djelu i pružit će mi esejističku licentiu da temu subjektivno nagrizam tamo gdje mi je najslađa, za razliku od znanstvenog pristupa, koji mi je stran.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju