Moje ime je Elena

Ne postojim

Možda se i ponovo rodim

Sada

U pjesmi ovoj

Sa nogama bosim

Nalazim se između svjetova

Na meni haljina

Od svjetlosti, treperava

Tamo sam…

Gdje samo stih poete doseže

I u snovima tvojim

Tamo sam…

Gdje ne znaš dal postojim

Kroz usne tvoje kad ime poteče

Elena, Elena

Odjekuje između vremena

Tad ću na papir bijeli da se naslonim

Lijepo da se smjestim

U stihove da uselim

Bit ću tvoja muza

Rodit ću se u pjesmi ovoj

U ljubavi tvojoj

Između dva kratka trena

Između vremena

Moje ime je Elena.

Pročitaj cijelu poeziju

U jutro ustanem,

zaplačem,

sunce mi suze obriše.

              .

Miris jutarnje rose

vlaži mi kose,

zrake sunca ih osuše.

                .

Lijepo je kad ustaneš,

a ispred tebe

svijet uzdahne.

             .

Čekam da noć izdahne,

da mi sunce svijet

opet pokaže.

Pročitaj cijelu poeziju

Otvorit ću ti

vrata svoga srca

zaboraviću sve

što se zaboraviti da

izdaju i grube riječi

ukloniću sa barikada sjećanja

I ti ćeš biti slobodna

kao kad smo bili djeca

I ti ćeš moći reći

odvedi me

Odvedi me u jedno predgrađe

sa starim želuzinama na prozorima

gdje oleandri cvatu i

gdje nisu važne karijere

Gdje je vrijeme stalo

kao brod u boci

što prodaje se u radnji staklara

i gdje između duše i uma

nestaju barijere

Odvedi me

tamo gdje jutra mirišu na mlijeko

okus soli kušaj sa moje kože

i dok zemaljski dani sporo teku

drži me, drži me čvrsto, daleko

od sveg zla na svijetu

Pročitaj cijelu poeziju

Neko je pustio unutra u mene sve žute vagone

Pod kožu mi ulio muziku neba

Lišće opalo

.

Neko je smeh trava zatvorio u moje oko

Dve iste jeseni vezao za kosti

Maglu neprozirnu

.

Neko je pod mojim rebrima pisao pesmu

Uselio pijane zvezde u redove

Golih grudi

.

Neko je želio da ozdravim

U jesen

U jesen

.

Od ljubavi

Od boja

Od ljudi

Pročitaj cijelu poeziju

Sred božanskog ognjišta istine prizivanje,

na pesku trag pene obale Danaana,

dolina ljubavnika za večno rastajanje,

pesma kad počne zori k’o plimom ušuškana.

     .

Briga o vetrovima spram prolećnih cvetova,

do pčelinje doline samotni rub jezera,

oblak k’o kob sudbine – hod duž visova snova –

naći put ka ljubavi dok traje efemera.

.

Sva strava pred sutonom nad zapadnim rekama,

uz nebeske odore plima njene nežnosti,

ples brdskih kentaura pod dalekim zvezdama,

sred duhovne miline pred dolazak mudrosti.

.

Duh prepun očaranja za glave ovenčane,

spram neumrlih duša nedirnuta istina,

poslednja ispovest i hod kroz lažljive dane,

pod spuštenim kapcima san kad ovije tmina.

Pročitaj cijelu poeziju

Tanke crte nervature,

Umrežene u cjelini

Daju snagu u oluji

I skladaju partiture.

.

Zelenog mu sjaja ponos

K zdravom toku hita

Za drvce svoje on je melos

I čuva ga poput štita.

.

Al drvce malo slabašno,

Povi se oluje sili,

Pade listak zemlji prašno,

Pa od zelen postali fosili.

Pročitaj cijelu poeziju