Robovlasnici su sjeli za stol od oraha
Raspravljajući o učinkovitosti molitve
Šuškaju crvene halje kao kondorova krila
Pod okomitim zaletom.
Poklopit ćemo uši ljuskama nekog egzotičnog voća
Da ne slušamo kljucanje kljuna po kosti lubanje
-Grebeni nam opkolivše umove!
Goleti same, vrištine, bez vrijeska.
Tisuće puma, crnjih od uglja
Dlake sjajne kao oštrica mača
Njihove uparene oči guraju nas
Pred guduru opredjeljenja.
Trnoviti su putevi pred nama.
Svi izmiješani kao karte
U igri bez pobjednika
(Tužna je pobjeda bez lovorika)
Tkanje naših duša
Nezasitna je mesožderka
Koja inzistira na muhi više.
Ložači naših htijenja
Osvjetljavaju tunele tako zamršene
Poput okorjelih enigmi s
Dogorjelom šibicom u ruci.

Pročitaj cijelu poeziju

Malstremski vrtlog mog si logosa,

Arijadnina nit do kule svetilje,

Roksana si Erosovih čednih snova,

Ihtiandrova čežnja za sirenom.

Janus nas blago gleda u ogledalu,

Afrodita te obliva Neptunovom penom,

Nemezis neće nemilostiva biti –

Ikar će svoja sačuvati krila.

Pročitaj cijelu poeziju

Dobre priče: “Živite poeziju i pišite poeziju” sa Suzanom Kostelac Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Tu sam da ti ruku dam,

da s tobom život osjećam,

da te zagrlim dušom svom,

da izgradiš svojoj sreći dom.

                     .

Tu sam i otići neću, ne,

dok u tvom životu sunce ne svane,

a kada svane, jedno znaj,

tvoj osmijeh ima najljepši sjaj.

               .

Ako te slome i zgaze svi,

neću i ja, ne brini,

s tobom ću dijeliti i dobro i zlo,

pomoć ti da nikad ne dotakneš dno!

                   .

Nisu to prazne riječi,

tu je moj zagrljaj da tvoju bol spriječi,

da ti ranjeno srce zaliječi

i pokaže pravi put ka sreći.

Pročitaj cijelu poeziju

Balade mjesecu

Možda zvuče trivijalno

Tema izlizana

Naivno,

 istrošena već odavno.

           .

Kroz život

Svako veče je uz nas

Zaslužuje

Poneku baladu

Kao nagradu

o njegovom vječnom sjaju.

Pročitaj cijelu poeziju

Bolna leđa, teške noge
Sve od truda po intradi
A onih što traže mnoge
Ima ih kao na stradi
.

More čeka na mornare
Njihove prečiste duše
Intrada čeka ratare
Vitar uvik isto puše
.

I gledam s mosta more
Duši to otklanja nemir
Gledam i svitanje zore
Kristov osjećajući mir
.

Svakome tko nešto čeka
Puni su fulari svega
Zipka ga ne čeka meka
Nema mornara bez ega
.

Mornare more dočeka
A intrada nije tusta
Pokriva je zemlja meka
Za hraniti mnoga usta

Pročitaj cijelu poeziju