Suzana Marić Potraži me u pjesmama mojim “”
Potraži me u pjesmama mojim
tu se skrivam, tu mi duša diše
tu samujem, bivam i postojim
tu me nekad ima ponajviše.
.
Potraži me u mojim pjesmama
uvuci se između redaka
tu sam danas :skrivena, sama…
tu je skupljena suza moja svaka.
.
U pjesmama me mojim potraži
budi tiho, ne budi me snenu.
Dok je mjesec na nebeskoj straži,
tu ćeš naći pjesnikinju, ženu.
.
Tad me pokrij tankim listovima
knjige moje najljepših pjesama
prepusti me mojim snovima
i budi tu da ne snivam sama.
Ladislav Babić “Novinar” izbor iz Diskursa
Otišao je s javne scene praktički nezamijećeno, možda stoga što nikada nije zavijao s vukovima, kao što je to činila većina medija i čitatelja kojima se obraćao. Naravno, u naravi je licemjernog ljudskog roda, prevrtljivijeg u svojim prosudbama od vjetrenjača, da će – nakon što ode i s ovoga svijeta – početi pisati hvalospjeve o njegovim tekstovima, a njemu to više neće ama baš ništa značiti. Jer otišao je svjestan da pišući istinu, i analizirajući događaje u svekolikom kontekstu – a ne samo od ishodišta povoljnog za vladajuće strukture i njihove medijske sluge, kao i čitaoce dobro dresirane da ne ulaze dublje ispod površine – nije ništa promijenio. Možda tek, u nekoliko osoba nezaraženih virusima nacionalizama, šovinizama, rasizama, fašizama i inih nehumanih „izama“ netrpeljivosti, nespojivih s onim o čemu filozofi razmišljaju da bi čovjek trebao biti. A čovjek, shvatio je – moguće i prekasno – nije filozofska projekcija humanosti na postojeći materijal, već statistička mješavina blata i dijamanata, u kojoj, poznavajući rijetkost potonjih, prevladava kalom obloženo mediokritetstvo.
Lorena Vojtić “Trauma”
Marija Juračić “Kristov rođendan”
Slika; Dijana Nazor Čorda



