Milan Janković “Olujne noći posjetiše snove”
Olujne noći posjetiše snove,
U zamoru tijela što beživotno leži,
U njemu borovi se njišu i plove,
Lijepe iglice po vjetru što bježi.
.
Zvižduk vjetra i sile noći crne,
Jezu stvori s neonskim svjetlima,
Pa leptir noćni tamom se ogrne,
Lupetajući u njih svojim krilima.
.
Hodeći mokrim stazama grobnim,
Potražih si ime među strvima,
I snom bešćutnim od kosca pokošenim,
Vjetrom zarobljen u životnim granama.
.
Lomeći ih sve, jednu po jednu,
Da ponese me taj dašak posljednji,
Da uhvati i zagrli mi dušu peludnu,
Da ne padne s krošnje žive
u blatnjavu raku bijednu.
.
Kad mogao bih dušu si dotaći,
Tješio bih ju da ne pati,
jer utjeha bila je ovom tijelu,
za života cijeloga i još par sati.
.
Izdahom, slobode duša se domogne,
Pogleda dolje i zgrožena pobjegne,
Al’ snovi sjećanja u njoj se pomole,
Jer molili su zajedno ispod kože gole.
Suzana Marić “Boli svaka riječ”
U džepu noći sjaje zvjezdani taliri
i Mjesec k’o dukat plovi po nebu
duša se sa svojom sudbinom ne miri
ispisati misli sad osjeća potrebu.
*
Srce treperi, predaje se muci
teška je ruka dok olovku drži
kao da je trnje u njenoj ruci
pa ju boli, ne može da izdrži.
*
Riječi kaplju na papir sa duše
bole, peku kao oganj živi,
kule se od karata pred očima ruše…
Srce žali, a koga da krivi:
*
Sebe, jer je ludo vjerovalo,
sudbinu, jer je takva bila,
život, koliko ga je ostalo
dušu, jer je znala, a sve krila?
*
I noć polako svoj kaput svlači
suze su slane oprale riječi…
jutro se kroz prozor dovlači,
nedovršena pjesma tišinom ječi .
*
Prazan je papir, bez jednog slova
pjesma vapi za ponekim stihom
al’ ostaje gola, bez naslova
na starom stolu, u uglu tihom.
*
Možda će jednom manje boljeti
možda će se riječi roditi same
možda će srce opet voljeti
kada se jutro izvuče iz tame .
Suzana Marić 20.7. 2025.
Vedran Zelenika “Upoznat ću vas sa svojom boli”
Upoznati ću vas sa svojom boli
Onom koja u meni gori
.
Sa dušom što se u prah pretvori
I istinom koja nikada ne govori
.
Sjedenje i plakanje na klupi u parku
I sjećanje, koje blijedi u mraku
.
Nož u ruci, traži svoj spas
I postiže ga u ovaj čas
.
Koža se u krv stopi
I put pronađe u ovoj utrobi
.
Oh, kako li je slatka i snažna ta bol
Koja se u nju urezala svaka kob
.
Posljednja nada, vrištanje u sebi
Da me barem netko zagrli i utješi
Vožnja po gradu, nemirni snovi
Bježe od vas i mene, u ovoj hladnoj sobi
.
Sve vam opraštam i mir vam svoj dajem
Da dobijem još jednu priliku, barem
.
U dušu se, kroz maglu, ušuljala tama
U njoj leži moja karma
.
Sad sreća , sad bojazan
Pomalo moralan, a opet nakazan
.
Pamtit će te riječi moje, što se kroz glavu tvore
“Živjeti ću još uvijek, i kad se moje oči sklope!”
.
Vedran Zelenika
Suzana Marić ” Ne skrivaj pogled”
Zagledana u tebe, tražim se u tvom pogledu;
tražim se i svemiru postojanja,
među zvijezdama orošenim suzama.
Više se ne pronalazim,
jer ti skrivaš pogled…
Tvoje oči traže put bijega, nova prostranstva…
Bol, izgubljenost, skrivena nada ukorijenjene su u maslinastim dubinama.
Ne skrivaj pogled od mene!
Ne skrivaj taj tjeskobni strah koji te nagriza, koji te lomi iznutra!
Ne skrivaj bol iza suza!
I ta suza prepuna soli, bode te.
Bole kristali razbijenih snova, još u povojima ukradenih iz naručja sreće.
Ne! Ne skrivaj pogled od mene !
Samo ja ga pročitati znam…
Samo ja poznajem tu dubinu u kojoj su zvijezde potamnjele-izgubile sjaj.
Dopusti mi, da obrišem suzu, maknem taj crni veo sa kapaka tvojih .
Dopusti mi da uklonim oštre kristale boli i sjećanja …
Traženja prošlosti …
Dopusti mi da ti melem utjehe stavim na povoje i zaliječim bolne oči.
Dopusti mi da te pogledam, skrijem se kao nekada u tvom pogledu i pronađem mir za tebe i sebe.
Ne! Ne skrivaj pogled od mene!
Ti nemaš krivnju na svojoj duši.
Ti si samo izgubljen u: međusvjetovima dobra i zla, prošlosti i sadašnjosti, dana i noći …
Pronađi se! Ne skrivaj više pogled od mene !
Suzana Marić
Darko Žigrović – aforizmi
Narod je blijed jer živi u sjeni velikih voða.
Kad ide linijom manjeg otpora, cijena struje
uvijek poskupi.
Kad igrate partiju šaha, as u rukavu vam ništa
ne znači.
Kad sam vidio katastarske knjige, shvatio sam
da je slovo zakona starije od grumena zemlje.
I šuplji džep je dubok džep.
Ravnoteža je savršena. Svatko vuče na svoju
stranu.
Sve ukradeno je financijski mjerljivo jedino ako
se krade bez mjere
Oni koji su sjedili u magarečoj klupi naučili su
kako tegliti bankarske sefove.
Kad meðu ljudima prorade šake, odvjetnici tr
ljaju ruke.
Ja svoj rad toliko hvalim da sam dobio žuljeve
na jeziku.
Poèeo sam štedjeti na moralnom bogatstvu, i
sad čekam kamate.
