Lav Lenski” Haiku”

Na otoku mir.

Cvrčci pjevaju glasno.

More još spava.

Pročitaj cijelu poeziju

Emil Strniša “Dan kada je Boris Dežulović dobio nagradu Miko Tripalo” izbor iz Diskursa

Amo se sjetit’

Nema jutra bez sutra, a onda svane i taj dan.

K’o Matanova dektiva pratim ovog momka još kada su mu žileti bili misaona imenica a uvojci bili duži od Ragnarove brade. Ustvari, pratim Feral od prvih podlistaka u Nedjeljnoj Dalmaciji iz vremena Ivančića, Lucića, Marinkovića, Šuljka… i kad je Boris Dežulović došao i ostao. Od kraja osamdesetih, kada ih je privodila sudiji milicija, e da bi onda od početka devedesetih imali problema s policijom, sudstvom i državom.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Vjetar”

Vjetar je puhao svim silama.
Šištao je i zavijao kroz noć.
Raspoloženje mu je bilo nabrušeno,
bio je prepun bijesnih nakupina.
Zbog toga su sva stvorenja
pretrnula od straha…
.

Udario je na krov poput kopita konja.

Tako je grozno bilo njegovo raspoloženje.

Naletio na prozorske ploče, srušio zavjese…

Glas mu je bio glasan procvat strašnoga zvuka.

.

Tada se njegov bijes okrenuo tihim stablima,

koja su se probudila iz svog blaženog sna.

Potresao im je korijenje

i slomio njihove grančice…

I bez sažaljenja oduzeo im je svo lišće.

.

Bez zadovoljstva, nastavio je puhati.

Teret mu je bjesnio, bez da se zaustavi.

Nije pokazao milost, bio je pun gnjeva,

koji sve na svom putu uništava…

.

I tada…

Vjetar je bio trijezan prema pauzi zore.

Njegov se bijes rastopio

kad je kiša pala na njegovo raspoloženje.

Otišao je žurno, otišao na drugo mjesto

ostavljajući nered u budnosti svoje sile…

.

Ali…

Kad se vjetar ne ljuti, on je mekan i sladak.

Transformira se u blage, nježne povjetarace.

Dolazi se igrati i puhati na lišće poljupce.

To ih oduševljava da se ljuljaju

i plešu na drveću…

Pročitaj cijelu poeziju

Željko Perović “Ožiljci svjedoci”

Tijelo mi smoreno od nepravde
I zlobe preko noći učinjene,
Evo, i vrijeme je izvidalo rane,
Ali, ožiljci ostali da korake
Uspore i skrate.
.

Teško se oporavljam,
Od pomisli posrćem i padam.
.

Uspomene u koferu nosam,
Na klupi u parku tužan ih raspakujem.
Krišom se osvrnem,
A kada me niko pogledom ne prati,
Suzu pustim, bol da okrijepim,
I prošle dane umijem.
.

Teško se oporavljam,
Od pomisli posrćem i padam.
.

U meni nemirna sjećanja
Kao djeca razigrana
Počinju se vriskom otimati.
Da pokucaju na vrata prošlosti,
I potraže sreću protjeranu,
Al’ ne znaju da su nestala
Ulična druženja i dozivanja
Zvižducima poznatih pjesama.
.

Teško se oporavljam,
Od pomisli posrćem i padam!

Pročitaj cijelu poeziju

Dan koji valja pamtiti

ŽENE, SRETAN VAM DAN ŽENA!

BUDITE SVOJE I POSLOVNE!

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Čarolija”

Neki ljudi žive
klinički mrtvi.
.
Ništa ih ne
nasmijava..
.
Iscrpljenost
– prednjači..
.
Put prema
purgatoriju…
.
Vodi preko –
sivog inferna.
.
Taktilnost se
suprotstavlja.
.
A prigušena
lanterna i –
dalje blijedi.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts