Suzana Ljepava “Naši sati”
U tihom sumraku
Nevidljivih bora
Ispod umornog čela
Blagi osmjeh što prostorom se širi
Stopljena sa miomirisom
Kao nekad, kad sam te srela
Svirala je naša pjesma
U zraku bila vrelina ljetna
A ja s tobom sretna
Jer sam letjela
Ti si volio
Kad se oko mojih nogu
Uvijala haljina bijela
U mojim očima gledao nebo
A ja sa tvojim osmjehom sve sam smjela
Na tvojim grudima večeras sam zaspala
Teku naši sati i sjećanja
Prelaze u sada, u beskonačnost vremena
Sa rosom na obrazu
Opet smo mladi
Bilo kada i bilo gdje
Obojeni ljubavlju
Teku naši sati.
Lorena Vojtić “Oskrvnjena”
Ja sam klon Meduze –
lika iz grčke mitologije.
.
Pobuna silovane figure,
rušenja dogme, pravila…
.
Revolt bez aureole
oko tragične glave.
.
Ona koju ste prognali-
demonizirali i odbacili.
.
Etiketirali kao negativca,
u slučaju velikog nasilja…
.
Zmije su dio mojeg
prirodnog staništa..-
.
Teritorijalne pripadnosti-
građenja nove osobnosti.
.
One mi služe i kao oružje –
oruđe u kobnoj samobrani.
.
Da, cijenim ih više nego ljude
-naizgled perfektne stvorove.
.
Ukleti su ispod ljušture,
puke, prazne vanjštine..-
.
Osvete nema niti u tragovima,
u pitanju je pravična odmazda.
.
Ne nazivajte me pogrdno-
šteta će biti tijelo kameno.
Mladen Vuković “Maher protiv mahera”
Moždana mu hrana trava
u klanu njegova je prava
zašto li mu savjest spava?
Stavovi mu čudno kruti
pritom stalno nešto muti
čemu samo javnost šuti?
Fotelja mu vazda meka
a ugled stranke fleka
što to čelništvo čeka?
Radnicima mast vadi
maže, mitom vilu gradi
što javni tužitelj radi?
Pouzdan u protekcije
svima dijeli lekcije
gdje li su inspekcije?
Probleme na glavu sadi
međuljudske odnose kadi
što li samo vodstvo radi?
Švercane devize broji
svoj posao on kroji
ma zašto MUP stoji?
O tome svi odavno tračamo
pa zatim riječ vraćamo
a što pravobranitelja plaćamo?
Kritizerstvo mu poput mača
a jači nakon svakog trača
i zbog čega se autor u to pača?
Mile Lisica “Do neba ljubila”
Dan nas je progutao
Legao na leđa
I smeška se
Smeška
–
O ljubavi nije bilo ni reči
.
I jesen je legla u nas
Cela
Drhtava
Još uplašena od naših želja
Naših raširenih ruku
U pravcu novembra
–
O ljubavi nije bilo ni reči
.
Ulica u nama rasplakala je harmonike
I mi smo počeli plakati
.
O ljubavi nije bilo ni reči
.
Seti se
.
Samo je tišina
Zaleđeno more u nama
Do neba ljubila
Ljubila