Suzana Marić”Bole li Nebo grijesi naši”
Sjedim u tišini i promatram
ovo tmurno, sivo nebo
prepuno trudnih oblaka.
Gledam kao se kišne kapi slijevaju
niz obraz prozora.
Plače li Nebo?
Plaču li anđeli na nebu?
Plače li onaj tko nas je stvorio
zbog grijeha naših?
Plakao je Sin Njegov,
krvavim se znojem znojio,
trpio dok je bičevan bio,
i trnjem okrunjen .
S mukom je teški križ nosio-
grijehe naše na sebe stavio,
raspet, ranjavan bio…
Trpio je i oprostio.
Je li tada plakalo Nebo
Ili se je radovalo povratku Sina svoga?
Sin opet sjedi zdesna Oca Boga.
I gleda narod grešan svoj.
Plačeš li zbog nas, Bože moj ?
Plačeš li zbog: laži, gnjeva, misli i djela naših?
Prašina grijeha je na licima našim, kako da ju speremo, ako nam ti ne pomogneš?
Ruke su naše krvave, brišemo ih u bijele skute pravednosti tvoje, ispovjedamo se, oprost tražimo, a srljamo i dalje u bezdan.
Plačeš li, Kriste, bole li te grijesi naši?
Lorena Vojtić “Lucidnost”
L U C I D N O S T
Bože,
oprosti mi,
ali naprosto…
.
ne znam
koju putanju
slijediti… (više…)
Rijad Arifović “Srebrena cesta” izbor iz Diskursa
Ostavi me noćas samog
ispod golih zvijezda
na srebrenoj cesti
nizvodno od tuge
i idi na vrhovima prstiju
da zametneš trag.
Obuci hrabrost
nemoj suzama pisati pjesme
ne govori ništa, šuti
ova beskrajna duša
u kojoj se budi djetinjstvo
će razumjeti sve.
Ne pitaj kuda sam otišao
i ne iznosi srce na dlanu
slučajnom prolazniku
koji liči na mene.
Nemoj me čekati
idi, putuj
ureži u koru breze
moje ime
na dalekom Kavkazu
napiši mi pjesmu
na nekom nepoznatom jeziku
zavoli me opet
i srešćemo se
na izgubljenom putu.
