If one day I die /Ako jednoga dana umrem
MARIJA JURAČIĊ
JOSIP ERGOVIĊ
.
If one day I die,
and I know I will,
who wll read to You Prevert?
Who will city rains
call the rains of Brest?
Who will kiss you
loony
as if to be angry,
as if to forgive?
.
If one day I die,
and I know I will,
let it be at night
`cause that lonely struggle
is more like midnight huggle.
At night our thoughts flee
woven in the clouds.
.
On that special night
whose hungry hand will reach out,
gently seeking yours,
and lay down shining star
over your soft pillow?
.
Who will seduce you,
with both skin and the sound
of the silly verses?
Those that you lough at
although I know you love them.
.
If one day I die,
or night
it doesn`t matter,
say that it was good,
say that
it was worth it.
–
AKO JEDNOGA DANA UMREM
.
ako jednoga dana umrem
a znam da hoću
tko će ti čitati Preverta
tko će kiše nad gradom
nazivati kišama Bresta
tko će te ljubiti
luckasto
kao da se ljuti
i kao da prašta
.
ako jednoga dana umrem
a znam da hoću
neka to bude noću
jer noću samoću
podnositi je lakše
noću se misli
u oblake pletu
.
te posebne noći
tko će ti ruku
dotaknuti rukom
i spustiti zvijezde
na jastuke meke
.
tko će te zavesti
i kožom i zvukom
budalastih stihova
onih kojima se smiješ
a znam da ih voliš
.
ako jednoga dana umrem
ili jedne noći
svejedno
reci da je bilo dobro
da bilo je
vrijedno
Lorena Galeta “Usred Limba”
Vječni počinak
iziskuje izdah..
.
Za nas je kasno,
život mi se gasi.
.
Godine su braka,
-bačene u vjetar.
.
Ne vidim svjetlo-
mrak je posvuda.
.
Ne želim spas,
– jedino tišinu.
.
Pusti me da odem
– na gotički način.
.
Uz puno svijeća,
pompe i crnine..
.
Nije me volio,
i nikada neće.
Milan Janković “Kap boje”
O, ti jadna prirodo moja,
zboriš da svijest mi bistra srce truje,
gdje duša trnje svoje boluje.
Oštrice grubih riječi što putuju,
mrtvo mi srce do smrti bodu,
a u potezu pera ili kista
Onog što živote oslikava,
je i moja vjerno ukrašena slika,
u mramoru rođenjem oslikana.
I dok tražim si mjesto svoje,
vidim da na platnu životnome
samo sam osušena kap boje.
Ljiljana Jelaska “Jesen i ja”
Opet će jesen,
kao mnogo puta do sad.
Gazim stopalima po suhom lišću,
kao mnogo puta do sad.
Ono mi krcka pod stopalima zvukom,
jednakim kao kad si mi, davno,
drobio dušu.
Dala sam ti srce iskreno i čisto,
misleći naivno da i ti činiš isto.
Ali ti si volio samo sebe
i od mene tražio da ti dam cijelu sebe.
Boljelo je neizmjerno,
ali trebalo je naprijed poći.
Danas imam sreću,
Ljubav čovjeka kojeg volim.
On me ne bi, poput tebe,
gurnuo u ponor i uskratio ruku.
Napokon je došlo vrijeme
da ti zauvijek kažem Zbogom,
svi ćemo svoje grijehe platiti pred Bogom.
