Kada nam u ruke dospije rukopis proze naslovljen s bajkoslovne dvije riječi, i kad ih pojedinačno semantički gledamo ali i posebno spojene u sintagmu rajski vrtovi, onda smo zatečeni svakojakom upitanošću o čemu se to u prozi što je pred nama pripovijeda. A kada vidimo ko je pripovjedač, onda nam stoji i još veća zapitanost kako je to ispripovjedao Nurija Delić ovo svoje novo prozno djelo znajući kojim pripovjedačkim umijećem je ispripovijedao „Roman o Musi“. Dakle, pred nam su, i naslovom knjige i imenom pisca, čitalačke znatiželje i unutrašnji poticaji – čitalački porivi.
Sintagmu rajski vrtovi koristili su i koriste pripovjedači i kao metaforu u usmenom kazivanju i kao nazive nekih uređenih prostora a i naslove svojim pisanim tekstovima. I svako je to iskazao na sebi svojstven način, kako reče pjesnik:
Koliko pekara – toliko kora//
koliko dana – toliko zora//
i usta – toliko poljubaca i vapaja//
toliko i okus zalogaja.
(„Htio bih vam nešto reći“, K. Ljevaković)

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kada nam u ruke dospije rukopis proze naslovljen s bajkoslovne dvije riječi, i kad ih pojedinačno semantički gledamo ali i posebno spojene u sintagmu rajski vrtovi, onda smo zatečeni svakojakom upitanošću o čemu se to u prozi što je pred nama pripovijeda. A kada vidimo ko je pripovjedač, onda nam stoji i još veća zapitanost kako je to ispripovjedao Nurija Delić ovo svoje novo prozno djelo znajući kojim pripovjedačkim umijećem je ispripovijedao „Roman o Musi“. Dakle, pred nam su, i naslovom knjige i imenom pisca, čitalačke znatiželje i unutrašnji poticaji – čitalački porivi.
Sintagmu rajski vrtovi koristili su i koriste pripovjedači i kao metaforu u usmenom kazivanju i kao nazive nekih uređenih prostora a i naslove svojim pisanim tekstovima. I svako je to iskazao na sebi svojstven način, kako reče pjesnik:
Koliko pekara – toliko kora//
koliko dana – toliko zora//
i usta – toliko poljubaca i vapaja//
toliko i okus zalogaja.
(„Htio bih vam nešto reći“, K. Ljevaković)

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Danas se žališ da nije tvoj dan,
a nekome se upravo srušio svaki san,
nekome tko je želio samo život i to je sve,
a tebi sve nedovoljno je.
.

Teško ti je,kažeš?
A zašto sebi lažeš?
Imaš krov nad glavom, imaš topli dom,
nisi gladan, ne spavaš na studenom.
.

Bolest te ne lomi sve do srži,
a nekoga poput vatre užareno prži,
imaš noge i dvije ruke,
a žališ se na svoje “muke”!
.

Ne da ti se nešto, tebi se ne da,
a netko upravo sada smrti u oči gleda,
i opet ne odustaje, bori se do kraja,
a tebi nije dobro, ništa ti ne valja.
.

E, moj prijatelju, što je bol, ne znaš ti,
kamo sreće da nikad ne moraš ni saznati,
jer samo onaj koga je život dobro udario,
živjeti nije zaboravio.
.

I zato, prije nego zakukaš u svitanje zore,
pomisli na one koji se za život bore,
i budi zahvalan što nisi ti,
jedan od onih koje vjetar života polako odnosi.

Pročitaj cijelu poeziju

Profesor Josip Ergović je u elektroničkom obliku objavio novu knjigu „Eseji o piscima i djelima“ u kojoj, na sebi svojstven, vrckav način, priča o piscima koje je čitao ili osobno poznavao, koje je imao čast i priliku slušati na fakultetu ili ih svakodnevno sretati.

Pročitaj cijelu poeziju

Žeđam za stihovima, za
rimama u kasni noćni sat
kad ponoć se bliži i čekam
da pustom ulicom čujem korak.
.

Noć je moja prijateljica,
a ja njezina sljedbenica.
Taj magični trenutak
taj moj, samo moj kutak.
.

U koji se skrijem dok nježno
pjesmu sijem, da pusti korijenje,
plodom se oplodi, proklija i
novu pjesmu stihovima rodi.
.

Usta su mi suha, za pjesmom
žeđam, bez nje svaka noć, svaki
nadolazeći dan je bezvrijedan.
Žeđam, da cijela joj se predam.

Pročitaj cijelu poeziju