Nemoj odlaziti, druže,

Ti mi dođeš kao sidro,

Jedno poznato lice,

U ovom moru stranaca.

                .

Neko kome mogu reći sve,

Ko i kad ne shvati, razumije,

Kome će ova ulica ostati

Ako ju napustiš i ti?

          .

Sjeti se, ne idi,

Kasno je za to,

U ovom srcu dječaka,

Nećeš pronaći zlo.

Pročitaj cijelu poeziju

Zamišljao sam da padaju latice ruža,

 a ne krvave kapi suza …

Zamišljao sam da volim smijeh i osmijehe,

 a ne tužne i namrštene, bolne krikove …

Zamišljao sam da me drže blizu,

 a ne da me odguruju …

Je li to bila ljubav ili  bol i tuga?

Mislio sam da su to osmjesi, da je to sreća…

Ali tek, kada te ljubav napusti,

znaš da je to značilo osjećati …

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ti bi mogao puno toga

Verse iz srca poslati

Ritam riječi prilagoditi

Pogled otvoriti

Reči što se događa

Zašto tako pogađaju

Izljevi čudnih stanja

Ili je u pitanju znakovita

Introspektiva

Dualizma

Ti bi mogao puno toga

Poistovjetiti

Vanjsko i unutarnje

Iznivelirati taštinu

Podići asertivnu

Komunikaciju na

Razumljiviji status

Ovako ostaje emocija

U diletantskoj ekspertizi

Strepnje i

Razboritosti

Ti bi mogao puno toga

Samo kad dođe tvoj

Trenutak

Pročitaj cijelu poeziju

more nas je voljelo toga ljeta

smijalo se algama i malim ježincima

znak čistog mora

 govorio si

a ono je uporno

šumom valova

u razuzdanom ritmu

potvrđivalo tvoje riječi

.

i zore su nas voljele toga ljeta

budile nas još snene

zagrljene

vodile na izvore

 poklanjale pjev ptica

koji si mi u kosu

zaplitao

.

ne može to tako

govorila sam

ne možeš ptici uzeti pjesmu

ne možeš je u cvijet pretvoriti

u kosu  moju zaplitati

.

sve mogu, malena

smijao si se

sve mogu

dok me oči tvoje gledaju

zaljubljeno

sve mogu

dok nas more

 tako divlje…

dok nas zora

tako sneno…

dok mi sami…

ne zaboravimo

ljeto

Pročitaj cijelu poeziju

Odluku donosi da na dug put poći valja.

I dok se na svom putu raspituje za pravac,

on shvata da lukavo je lice tog bogalja –

i pazi da zoru ne dočeka kao mrtvac.

                       .

Potrajaše tako dugogodišnja lutanja,

hod kroz maglu i pustaru surova je zbilja,

kao da nema okončanja tog putovanja

i očajničke nade da se stigne do cilja.

                               .

Priseća se drugova, njihovog prijateljstva,

sluša razne priče i sumorna proročanstva,

na raskršću sumnje koji put je onaj pravi.

                           .

Uporan, nezaustavljiv, cilju je sve bliže –

spreman da dune u rog i svečano objavi:

,,Evo mene! Vitez Roland Mračnoj kuli stiže!”

Pročitaj cijelu poeziju