Rijad Arifović “Ocu”

Otišao je
a da nas nije obavijestio
o tome
jedne jeseni
u susret zvijezdama
preko pokošenog polja
Prolaze behari
ljeta se tope, zime dolaze
i u prošlost propadaju
kroz vječnost
Bježeći od nepostojanja
smišljam stihove
kao kovač zakivam ih
u drvo života
i
kisnem sam
na proljetnjoj kiši

 

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić “Nacvrcana baba”

Otegnula baba papke

kažu da je bila

nakresana, nacvrcana

da je mnogo pila.
.

Pivo, vino ili votka

često ispod stola

borila se baba zdušno

protiv alkohola.
.

Sada njeni nasljednici

traže gdje je lova

gajbu su joj prevrnuli

od podruma do krova.
.

I mjuzu su naručili

neka tiho svira

otišao stari babac

bogu za kurira.

           .

Gdje je lova, pitaju se

sjećaju se stare

otišla je cijela lova

u alkoholne pare.

          .

A sa neba stara viče:

Ma kakvog li čuda

nacvrcana jesam bila

nisam bila luda.

Pročitaj cijelu poeziju

Slaven Kopanja “Nemoj odlaziti, druže”

Nemoj odlaziti druže

Ti mi dođeš kao sidro,

jedno poznato lice

u sivom moru stranaca.

              .

Neko kome mogu reći sve,

ko i kad ne shvati – uvijek razumije.

Kome će ova ulica ostati,

ako ju napustiš i ti?

                 .

Sjeti se, ne idi,

kasno je za to.

U ovom srcu dječaka

nećeš pronaći zlo.

Pročitaj cijelu poeziju

Danijela Ćuk “Za tebe koja se boriš”

Draga ti, koja poznaješ bol svu,

onu najveću, za tebe najtežu,

ne odustaj od sebe i hrabro se bori,

jer znam da plamen života u tebi gori.

            .

Tko ne prolazi kroz to što prolaziš sama,

ne zna što je tuga i što je tama,

ne može shvatiti tko nije na mjestu tvom,

kakav je osjećaj u tijelu slomljenom.

           .

Samo ti znaš i nitko više,

kako unatoč svoj težini tvog tijela srce tvoje diše,

koliko snage je potrebno za sve,

za borbe koje snašle su te.

                  .

Tvoji dani nisu isti, ne,

otkada neželjeni gost posjetio te,

otkada tešku dijagnozu dobila si,

znaš da ni sama ista više nisi.

                  .

Ponekad kad si sama zapitaš se,zar ne?

Kako izgurati sve, kako dalje?

Puno puta da ne vidi nitko, suzu pustiš,

u očima vidi se bol tvoja, bez riječi da izustiš.

                             .

Možda te ne mogu utješiti riječima svojim,

ali želim da znaš da tu sam, da za te postojim,

ako ništa drugo da te saslušam bar,

i pružim ti srce kao maleni dar.

             .

Neću ti davati lažnu nadu,

ali biti ću uz tebe pri svakom tvom padu,

biti ću tvoje ruke, noge i tvoja snaga,

i ostaviti te neću nikada.

                 .

Samo se bori hrabro i dalje,

šaljem ti iskrene zagrljaje,

tvoja borba nije laka,ne,

ali nisi sama…Bori se!

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Ogledalo, ogledalce”

 

Ogledalo,

Ogledalce…

na zidu razapeto,

govori mi ogledalce,

čije srce je najmračnije…

.

 Tko je najtamnija od svih?

 .

„Razapeto? Jesam li?

Ti zoveš me svojim ogledalom,

slika sam tvoja bez premca,

ružnoća sam tvoja potamnjela,

ružnoća sjedinjena s tvojom dušom,

koja upija hladnoću ledenog ti kraljevstva…

Ali postoji ona,

u ogledalu bez carstva,

čija ljepota tame je ispred svega,

na jedinu radost… užitaka besmrtnih,

dostojna strasti svih zabluda smrtnih…

i da ste ju, gospo, sami izabrali,

pakao bi vas mogao nagraditi

zbog puteva vaših zlih,

al’ vaša tama nije za usporediti,

sa suzama tame

iz očiju duše njene.“

 .

Ogledalo,

Ogledalce…

Na zidu razapeto

Ti ogavno ogledalce

Govori mi…

 .

Tko je od svih, najmračniji?

 .

„Jeste podmukli, osvetoljubivi,

i proždirete nedokučive mržnje.

Jeste prokletnica svake domaćice,

kojoj ogolio je odraz vječni,

zaklonjen unutar neprobojne barijere,

ali između besprijekorne i nesavršene

vidim otrovni pogled ljubavnice.

I kad poslušam njene usne,

sve što čujem… slika je boljih laži,

od svake slike vaše“

 .

Pih! Zašto bih te gledala?

Sudbina tebe, moga ogledala,

je na zidu mome biti razapeto…

koje samog sebe je amputiralo,

da bi moglo uživati mene

u odstupanju požudne žene.

 .

I možda sam ja ti,

u ogledalu bez carstva

u ogledalu pohlepa…

možda si ti, ja…

i trebam samo zagristi

svoje otrovno srce,

kao jednu ukusnu

crvljivu jabuku…

.

Jebi se ogledalce…

Pročitaj cijelu poeziju

Igor Divković “Posljednje skretanje za Vrapče”

Prijaviše ga

na Švarču,

zadržaše ga

u Vrapču,

jer je

lajao

pa se

kajao.

.

Udaljiše

ga,

da bi

ga zbližili,

s drugim

ja,

njih

dva.

.

Tamo

je sreo

Homera,

Wagnera.

S Velazquezom,

Van Goghom,

trusio

konjak.

.

Tamo,

u Vrapču,

bilo je

fino,

s latinama

lizati

gelato,

gelatino.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts