Snežana Marko Musinov “Uspešan dan – visoke cene vredan”
Možda ne bi bilo loše
želje da nam se pomnože,
da ne mislimo samo na sebe
kad za ruke počne da zebe.
.
Moguće bi bilo sasvim dovoljno
da ne odmažemo umesto da pomažemo,
možda bismo ogrejali ruke bez po muke,
donosili pravedničke odluke.
.
Dok nekima sunce greje
kod drugih sneg gusti veje,
jednima se sreća smeje,
drugi – srećan apsolutno nije.
.
Pitanja je raznih mnogo,
ne beži bazna podlogo,
još će toga da se slaže,
mnogo reči važnih kaže.
Zvonimir Nemet
Spomenka Krebs “Poezija leptira”
Iz duboke noći, u teškoj čahuri,
promatrah svijet iz daljine,
srce mi bješe umorno, bez krila,
zarobljeno u nijemoj tišini.
.
Ali svjetlost probija svaki zid,
kad vrijeme pusti čežnju da sazrije,
dah vjetra, tanka nit,
nježno otpušta stare, uske okove.
.
Sada nosim boje na svojoj koži,
koje mi je život tiho darovao,
moja pjesma postaje slobodna i čista,
crta krug života na obzoru.
.
Ja sam riječ koja letjeti zna,
leptir na sunčevoj svjetlosti,
i počinjem sasvim ispočetka –
kao lagana, pernata pjesma iz sna.
Petar Šitum “Zatvorena bajka djetinstva”
Procvao je u krila od zvjezdanog praha
i odletio u kraljevstvo svjetlosti
iza posljednjih vrata neba
.
U mjesečevoj sobi pod visokim harfama
na kojima vjetar svira njegovu nebesku pjesmu,
spava mali anđeo koji je otvorio vrata svjetlosti
i pronašao cvjetove iza posljednjeg oblaka.
.
Kao mali princ, zatvorivši bajku djetinjstva,
zakoračio je u beskrajni hodnik
obasjan nevidljivim Božjim koracima.
Suzana Marić “Vezena pjesma”
Vezem zoru, na postolju mirnom
pišem priču u kutku svom tihom.
Svaki bod je posvećen tamjanom i smirnom
dom je vezen sav sa zlatnim stihom.
.
Crvenim nitima vezem platno snježno
plavim nebo što nad nama bdije.
Sunca zalaz, tvoje ime nježno
vezem dok me topla ljubav grije.
.
Vez su slova, sve se razumije
baka je vezla i pjesmu pjevala.
U vezu se njenom slatka pjesma krije
utkati ju vješto samo ona je znala.
.
Nad Slatinom vezem nebo široko
polje koje se sa šumom spaja.
A na nebu soko leti visoko
ljepota je to kao iz raja.
.
U svakom križiću jedan je dan
tambura, ljudi, pjesma do zore.
Crkva i dječji nevini san
seljak koji crnicu ore.
.
Vezem krovove i dim iz dimnjaka
i Slatini srce purpurne boje.
Tako me je naučila baka
da s ljubavlju čuvam uspomene svoje.
.
Kad noć padne nad podravskom ravni
izvezen stoji mak i pšenice klas.
I osjećaj onaj prekrasan, davni
koji je pjesmom spajao sve nas.
.
Kad završim pjesmu i zavežem kraj
vez ću raširiti, oči zatvoriti.
Vidjet ću opet tebe, znaj
tvoju ću sliku u pjesmu pretvoriti.
.
Suzana Marić
