Mogla je ostati kod kuće na suhom i slikati more boje grožđa, ili drijemati u fotelji, ili gledati neki crno bijeli film na trećem.
Mjesecima već sanja istu sliku potopljene luke, ali čim otvori oči luka nestane. Stalno započinje tu  sliku, ali nikako ne može pogoditi tu crnu mrtvog mora.

Dosađivanje u toploj kući trenutno joj se čini kao vrhunac dobre zabave, najbolji provod u usporedbi s mokrim kaputom i dugotrajnim hodanjem uz brijeg nepoznate ulice
Zgrada  mijenja veličinu i oblik do neprepoznatljivosti i sad se čudi jer takve nikada prije nije vidjela. Podigla je glavu, a zidovi su se dizali do neba i sad joj se činila poput nebodera.
Pogled joj se prilijepio za prozor na prvom katu. Kao da ispod spuštenih roleta u uskim prorezima žmirka slabašno svjetlo. Možda namjerno ostavljeno svjetlo, a možda je i netko promatra dok tako uporno hoda gore dolje s otvorenim kišobranom?
– Mogu ja to, jaka sam ja, mogu još satima izdržati na kiši. Imam mrak, imam toplu kišu, imam kišobran, imam zaklon. Ne trebam izgovore.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Sve je bijelo, sve je bijelo
S neba perje doletjelo
Pa je tiho na zemlju palo
Travu meku zatrpalo.
.

Sve je bijelo, sve je bijelo
U bijelom je malo selo
Samo dimnjak crni dimi
Prkoseći bijeloj zimi.
.

Sve je bijelo, sve je bijelo
Sletjela mi je na čelo
Pahulja bijela, mala
I na čelu mi zaspala.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Uspavani glazbom večernje sonate

božuri su nijemo zatvarali lati,

a s bršljanom su se meke i podatne

naših vrelih žila preplitale vlati.

                      .

Dok si me požudnim gutljajima pila

tama nas je glatkom ovijala svilom;

od pogleda zvijezda brižno si me skrila

izvajanog tijela bijelom krinolinom.

                          .

U gluho su doba usnuli božuri

snijući još jedan san varljiv i sladak

dok s jutrom u cvjetnjak jave ne iscuri.

                          .

Samo jedan božur otvoren i gladak,

što ga mjesečina sjajnim prahom osu,

na drhtave lati skupljao je rosu.

Pročitaj cijelu poeziju

U njoj

je umro

njen

grad.

Isplakala ga,

ispovraćala,

pjesmu mu

dala.

       .

U njoj

je umro

i njen

planet,

eno

mu

duše,

u amanet.

  .

S  prozora

gleda

zvjezdan

kozmičak.

Dalek je,

mračan je,

taj gluhi

ptičak.

Pročitaj cijelu poeziju

Polica sa knjigama uz blok za skiciranje,

orbita stranih tela i prizori orlova,

kod problema letenja ptica proučavanje,

levorukog slikara sred ogledala slova.

                             .

Uz sfumato tehniku skiciranje modela,

rad s uljanim bojama, plave boje nijansa,

znanje anatomije za tajne ljudskog tela,

iluzija pokreta dok traje renesansa.

                       .

Plan pontonskih mostova Leonardovog uma,

gost sa Antaresa i tajne univerzuma,

neukrotiva mašta umetničke vizije.

                              .

Otklanjanje prozora za portret Sesilije,

poput večnih snegova nežnog krzna belina,

nepatvorena čednost kroz simbol hermelina.

Pročitaj cijelu poeziju