Danijela Ćuk ” Tebi koja se boriš”

Tebi, koja se baš danas boriš,

koja najtežu životnu bitku vodiš,

tebi šaljem srce na dlanu,

i potrebnu snagu i u ovom danu.

                      .

Ako ti treba netko da te sasluša malo,

tu sam, znaj da mi je stalo,

i tišinu ću s tobom podijeliti, znaj,

i suzu ako zatreba uz topli zagrljaj.

                   .

Oči ti govore i bez pitanja sve,

lice ti je možda nasmiješeno,ali srce tuguje,

postavljaš si često pitanje:” Hoćeš li moći”,

dok suze umivaju tvoje mile oči.

                          .

Možda ti ne mogu dati odgovor na sva pitanja tvoja,

ali mogu biti tu, draga moja,

da zajedno prolazimo borbu koju vodiš,

da se bar malo straha oslobodiš.

                        .

Uz mene se ne plaši zaplakati, jer čuvati ću suze tvoje kao bisere sjajne,

svaka od njih krije i najskrivenije tajne,

svaka od njih je jedna pobjeda tvoja,

zato zaplači slobodno, kraljice moja.

                    ,

Boriš se snagom lavice, ali nisi sama,ne,

zajedničkim snagama proći ćemo sve,

učiniti ću sve da te plamen boli manje peče,

jer ja sam netko tko te ostaviti neće.

Pročitaj cijelu poeziju

Jagoda Sabljić “U jutrima kad te zora probudi”

U jutrima kad te zora poljubi

Svojim dahom,

moja duša tvoju dušu traži.

jutarnja rosa razlijeva se po

cvijeću sama,

među njim – mene ćeš pronaći.

                .

Moje suze dozivaju tvoju

Ljubav,

traže rosu da umijem lice.

Tvoj osmijeh ozari mi srce,

od tvog daha , procvjetaju

rime.

     .

U njima moja ljubav živi.

Tvoje oči poput zvijezda

sjaje.

Znam,

Ti si moje jutro, dan i noć,

u meni vječno živiš i traješ.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Moja kutija”

 

Želim zgužvati vrata,

kroz koja prolazi moj dah.

I samotni prozor mojih referata.

I spaliti ih oboje u prah.

.

Postojim u tamnoj kutiji.

To je deset sa deset sa deset,

a pukotine ne propuštaju ništa,

iz unutra u vanjski svijet.

Samo su tu da me podsjete,

da se ništa uredno ne slaže.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Pjesma tišine “

 

Mnoge sam noći
U sebi pjevala
Pjesmu tišine,
Pjesmu izgubljene ptice
Među sivim oblacima
Na plavetnilu nebeskom
Dok joj vjetar let usporava
Držeći ju na jednom mjestu
Bespomoćnu, umornu…
.

Pjevala sam tugu
Bez riječi.
Jesi li se ikada upitala
Što je skriveno u toj pjesmi
Zašto su riječi gorke
Poput pelina?
Nisi !
Ti, nikada nisi zastala
I osluhnula
Pokušala razumjeti!
Ti nisi imala vremena
Za moje pjesme!
Ti nisi vidjela tugu
Na mojim usnama
Dok je pjesma tekla
Tišinom uglazbljena!
.

Zaživjela je tišina
Kao oklop oko mene,
A ti to nisi vidjela,
Niti si pokušala me osloboditi!
.

Borim se sama
Stihovi lebde oko mene-
Usamljene ptice gnijezdo traže,
A ti si ga porušila,
Grančice suhe razbacala!
.

Pjesmo moja, tišinu skladaj…
Tišinu srca koje bolno kuca
I zaziva onu koja te nije čula!
Zaziva ljubav željom ovjenčanu,
Čežnjom umotanu…
Samo jedan dodir …
Pogled…
Osmijeh…
Sakupili bi se stihovi
I glasno zapjevali o sreći.
.
S:K:M

Pročitaj cijelu poeziju

Luca Mamić “Poslušaj glas unutar sebe”

Ženo…
Pokorna žena budi
Sagni glavu svoju
Uvij svoja ramena
Ponizno trnje gazi
Služi mu nijemo , bez riječi
Jer ti si samo žena…
Ta, on je glava kuće
Gospodar tvoj
Služi mu , vjerna budi
Jezik uvuci
Kuhaj, peri i peglaj
Rađaj djecu, othranjuj, uči
Žena je stvorena da služi i radi
Rob da bude mužu i kući
Kad šta ne valja progutaj , ćuti
Bolji će dani doći
Slušaj muža , služi mu vjerno
I tako život će proći
Gutati nepravde moraš
Omalovažavanja, poniženja
Tako je od pamtivjeka
Čovjek je beg
a žena mu sluga
Nevažno što ju uze
za životnoga druga…
To su riječi naših predaka
Očeva, majki , baka
Kako je ženi živjeti tako?
Dal joj je sudbina tak’a?
Ili?
Ženo…
Poslušaj glas unutar sebe
Ponosno glavu gore
Uspravi pognuta ramena
I ti si Božje stvorenje
Rođeno kao žena
I ti pravo na život imaš
Život dostojan življenja
Dosta je nepravdi više!
Dosta je poniženja !
Živi i radi
Praštaj i voli
Al živi život!
Živi!
Ak’ ti se pjeva pjevaj!
Ak’ ti se slika slikaj!
Ak’ ti se piše piši!
Imaj svoj hobi!
Ono što voliš
Ne daj se sputavati u svemu
Ne možeš uvijek ugađat drugima
Ne možeš uvijek ugađat njemu
Čovječe….
Pusti ju da živi
Život je jedan
Ako ju volis imalo
Ako ti je bar malo stalo
Podrška budi joj u svemu
Kao i ona tebi
Oslonac čvrst joj budi
Nježno ju privuci sebi
Šapni joj da ju voliš
Da voliš hobije njene
Pa makar i da slažeš malo
Pravi se da ti je stalo
Zamisli da pati kćerka tvoja
Sestra ti ili mati
Ostavi ona shvatanja stara
Ljubav ljubavlju uzvrati
Poštovanje poštovanjem
Poslušaj glas unutar sebe
Taj glas donosi spas
Za oboje vas
.
Luca Mamić , 16.03.2024.

Pročitaj cijelu poeziju

Spomenka Krebs” Šapat proljeća”

Isar još šuti, srebrn i dubok,
dok svijet spava svoj tok umotan u maglu.
Ali u korijenju, duboko u tlu,
budi se čežnja u ranom snu.
.
Priroda diše, i uzdiše tiho,
kroz staro se granje probija snaga.
To je drhtaj, taj prodor ka svjetlu,
što kida led u jutarnjem pletu.
Proljeće nije tek datum u nizu,
u mojim je prstima, sasvim blizu.
Prije nego pupoljak na obali sine,
moja je paleta dio te tišine.
.
Osjećam smaragd, zlato i plavet,
prije prve rose, kao tihu utvaru.
Jer poezija je srce što skriveno bije,
i boju nade na obalu lije.
.
Spomenka Krebs-München, Svjetski dan poezije

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts