Ona je buket

Čudo

   .

U sebi nosi nevidljive krovove

Priča sa kišom

Doručkuje fotografije

Dalekih predela

I uvek se smeje

          .

Ona je oktobar u vinogradu

Čarolija

Karneval što se uselio pod kožu trava

Nežnost lista

Dva tona tiša od nade

            .

Ona je putovanje

Lirika

Čežnja mora za mornarom

        .

Ona je

Žena ili mašta

Pročitaj cijelu poeziju

Jeftino si me prodao –
istinu za laž zamijenio.
.
Ogorčenost stvorio-
nepravdu opet iznio.
.
Imaš li ti srama, imalo –
kada preokrećeš dobro?
.
Zaboravio si i pozitivno-
moje oproste za nedjelo.
.
Naš ti brak, nije značio-
kao drugu si me gledao.
.
S voljenom nisi ostao,
mene si lako prevario.
.
Bajku mi obećavao,
dvadesete ugrozio.
.
Da, previše mi je žao
što te srce odabralo..
.
Godine sam bacila uludo-
a nikada me nisi zaslužio.

Pročitaj cijelu poeziju

Konkurs za zbornik priča književne fantastike „IZA UMA 6”

Pročitaj cijelu poeziju

Prvo nešto mora proći,

da bi novo moglo da se desi.

Sloboda su tvoje oči,

sad kad više ne znam gdje si.

                    .

Gramofon u sobi svira

neku dobru, staru stvar.

Podsjeća na dane mira,

kad smo bili sretan par.

                  .

Sve prolazi, kažu stari,

oni što bi trebali znati,

oni što su prošli sve to

i sad im ništa nije sveto.

               .

Možda su i u pravu,

i ništa se vratit neće.

Al’ ja bih opet okusio

parče one stare sreće.

Pročitaj cijelu poeziju

Misli na sebe, jer od tebe sve kreće,

bori se za svoj komadić sreće,

kad daješ srce, daj ga kome treba,

i uživaj u zrakama Sunca s neba.

                         .

Shvati da si biće koje zaslužuje ljubiti,

dostojanstvo nikad nemoj izgubiti,

nemoj ni duši pustiti da luta,

vrati se čak i ako skreneš s puta.

                              .

Vrijediš, draga ženo, bez obzira što govore,

puno njih pušta otrov iz ljubomore,

ne slušaj njih već sebe samu,

i ne zatvaraj svoje srce u tamu.

                    .

Drži se onih koji te vole,

čija djela te ne ranjavaju i ne bole,

poštovanja si vrijedna, znaj,

u sebe nikad ne sumnjaj.

Pročitaj cijelu poeziju

Hladnoća se spušta kroz tišinu što diše,

vjetar titra u kostima starih stabala,

i svaka nota gubi oblik u vlastitom odjeku.
.

Plavi odjek titra i klizi kroz tamu i tišinu, u prostoru bez povratka —

svaka je riječ kristal što se lomi u tišini,

i svaka pauza — odjek koji pamti propast.
.

Ritam titra kroz prazninu što ne prašta,

kap po kap taloži vlastitu grozdu,

i ni zvuk ni tišina ne mogu pobjeći iz nje.
.

Jablan se savija pod teretom praznine,

lišće šapće tonove što leže na vodi,

zemlja upija odjek,

ne sjeća se proljeća,

i ne nada se povratku svjetla.
.

Sve je tišina što se širi među granama,

odjek postaje zrak u kojem nema povratka,

zrak titra pod težinom neizgovorenog,

svaka nota nestaje u vlastitom odjeku,

i ništa ne pada, a sve se lomi,

lišće pamti, korijenje čeka,

sve sjenke susreću vlastiti odraz,

i samo vjetar nosi ono što ne može ostati.

Pročitaj cijelu poeziju