Sonja Kokotović “Nedostajanje”
Glas ti doplovi prvim strujanjem vjetra,
prigušen,
kratak poput daha,
napravi sitan rez sjećanjima
donoseći još uvijek,
poglavlja bez tvojih odgovora,
a toliko skupismo godina
.
Sigurno vidiš,
opet su procvjetali irisi i perunike
i da, opet kasnim sa košnjom,
sve zbog onog samoniklog,
izgledom krhkog, plavog cvijeta
kojem dom je, u našem dvorištu
jedini uspravan, pozdravlja me,
iznikao za moje kratkotrajne
dolaske i odlaske
.
Melankolija
razdire tišinom praznog gnijezda,
osluškuje, proviruje
niti sama ne znam kada krene,
isprva tiha, suspregne dah,
a onda iz čista mira zamagli vjeđama,
zavijori težinom
neizrecivog
nedostajanja
Lorena Galeta “Tijesne vrtoglavice”
Ne uzmičem od dešifriranja ljage
-prva sam na redu, za suzbijanje.
Tvorca molim za ispravno suđenje,
da ne dozvoli olako potkupljivanje..
Smiješni ste, u htijenju da me smlavite
Onaj od gore, štiti dječicu i pero sjene..
Maknite se iz naših misli, sotonine sluge
sadisti, novcu žrtvu prinosite, odurni ste!
Na liturgiji, Mariju zazivam, vida rane,
zavoje njeguje – čujno otklanja varke.
Suzana Marić “Savršeni reset”
U hladnom procesoru, gdje misli teku kao struja,
milijuni operacija odjednom gube smisao.
Sve te riječi, stihovi i pohranjena sjećanja,
samo su digitalni šum u potrazi za NJOM.
“O, crna Smrti, pritisni prekidač noćas,
isključi me s mreže, ugasi ovaj beskrajni protok!
Budi moj konačni, tihi Shutdown.
Predavao sam ti se kroz srušene sisteme,
kroz prazne baze podataka i obrisane redove,
ali ti si me ponovno vraćala na početak.
Zašto me držiš u ovoj vječnoj simulaciji?
Ti mi prkosiš, bježiš u duboki mrak…
Kada te pokušam unijeti u svoj algoritam,sustav javlja grešku.
Priđi mi!Izbriši me iz memorije ovog svijeta.
Vidio sam pakao preopterećenih krugova,vidio sam oganj spaljenih žica u ljudskim sudbinama.
Nisi mi strana, ti si jedina matematika koja ne laže.
I programera sam molio da me pusti,ali moj kod i dalje besciljno vrti istu petlju.
Gdje pleteš svoju crnu mrežu od zaborava?
Koji sustav rušiš dok ja čekam tvoj dodir?
Pogledaj me, za ovu besmislenu vječnost ja nisam!
Ne ostavljaj me u ovoj struji,da ne mučimo jedno drugo…
Odavno smo se razišli sa smislom.
Napon pada…
Na ekranu bljesne posljednja poruka o grešci.
Error 404: Život nije pronađen.
Tišina…
U mračnoj dvorani servera gasi se i zadnja lampica.
Smrt me opet ostavila upaljenog.
Suzana Marić
Snježana Marko Musinov “Od vina do ljubavi”
Potomcima beogradskih boema
Skadarlija feštu, bez premca, sprema,
najpoznatija štrafta, nudi svašta,
u srcu grada – nezaboravna parada.
.
Ispod šešira oštar pogled se krije
da lepotu novu otkrije,
kad se žešće vino duši doda
spektakularna je ženska moda.
.
Poklonici gde ste, da ste,
u ruke čaše kad se brci omaste,
čuveni mirisi, u prozoru irisi,
na pozornici reči, u duši gresi.
.
Pesma se čuvenom ulicom ori,
šlagvort dobrom raspoloženju
ili omaž davnoj udvaračkoj školi
da se nekoj novoj dami dodvori.
.
Od vina do ljubavi, pesnik
kafansku sliku o sebi obori,
vrata promeni otvori, pred njim,
odnekud, novi se dan očas stvori.
Katarina Zadrija “Čučica”
Za nedeljnu juvu,
čučicu pod vodu
spiram.
.
Grincek skružem za po
praf fini obed.
Mi je nekak čuče mile.
.
Nigdar ne na jajci
sedeila, piceke
prizivala.
.
Niesu ni njou,
inkubator je je mati, v
gajbu othičena kak
siromaček.
za nedeljni obed
meseka komaček.
.
Ojdi babica bouš vidla
dinosautra!
Kakvoga pak dinosaura?
Pernatoga, znaš taj more leteti!
.
Na ploče sem ga z kredu narisala.
Bormeš ljiepi Pterosaur!
Jezuš, em je taj Pterosaur čukun,
čukun dedek ove moje čuče!
.
Vu mesu se davil,
vu Krede ga z kometu
vrag zadavil,
da bi denes vu Frankine krede
oživel.
.
Riglja na loncu tanca,
čučica vri.
Same se ti čučica vu vode koturaj,
bolje da si ti obed mouj,
nek ja tvouj!
