Pustiću sjećanja da izčeznu

u maglama jesenjeg predvečerja

prema usamljenom ostrvu

a ja ću zanoćiti u krčmi

oslonjen na pjesmu

Pročitaj cijelu poeziju

More se budi,

a rat je zarobio

starog mornara.

Pročitaj cijelu poeziju

Ne plašite dijete…
.
Dijete treba miran život,
pun radosti i veselja…
Igrarija… dječje mašte…
Tog bezbrižnog dječjeg svijeta…
Dijete treba poštovanja…
Podrške… razumijevanja…
Dijete treba lijepo da sanja…
Ne plašite dijete…
.
Pustite ga… neka mašta…
Neka živi bez po brige…
Nek mu društvo budu knjige…
Prijatelji… dječje igre…
Nek mu sviću sretna jutra…
A ne briga…. Šta će biti sutra?
,
Manite se politike…
Gladi…rata… ubijanja…
Pustite ga… neka sanja…
U životu nek uživa…
Lijepe dječje snove sniva…
U društvu sa Anđelima
neka dugo sretno biva…
Pa… što su vam djeca kriva?
,
Poslušajte želje svete
koje ima svako dijete…
“Molim vas… zagrlite nas…
Molim vas… Ne plašite dijete!…

Pročitaj cijelu poeziju

Želim biti rijeka Isar.
da tekući kroz korito
prisluškujem šapat korijenja.
Biseri se kotrljaju u meni,
i neprekidni šum ispod krošnji drveća,
široko šireći svoja krila,
kako bih sačuvalai život pored obala.
Sve što diše i uzdiše u ritmu
mene-vode.
.

Želim biti iskra,
prolazni sjaj zrelog zrna.
i tražit ću tu jednu točku
duboko u tijelu prirode –
mjesto gdje  mogu proklijati.-

            .

Želim biti iskra svjetlosti,
onaj prolazni bljesak iznad valovitih polja.

.
Želim biti čestica prašine,
na gotičkoj kacigi.
da je vrijeme otpuhane u mene,
da šapuće povijest o mome toku.
.
Želim biti pjesnikinja
jednostavno,
da ne budem
više ja
-koja jesam.

Pročitaj cijelu poeziju

Posvuda je uokolo,

u svemu što vidiš,

što te okružuje

           .

Dopusti srcu

znatiželju,

uberi tajnu malog pakiranja

                .

O, kako moćna je

spoznaja

ta mala, prva mrva!

     .

Shvatiš, razaznaješ

gdje da je tražiš,

kakve je boje, kako se glasa.

               .

Zacakli tvojim očima,

utopli srce užitkom,

lice ozari iznenadnim dobitkom.

.

Spoznaja je veća

ako dokučiš,

da je upravo to -sreća!

Pročitaj cijelu poeziju

Pjesma posvećena Stanku Vrazu

                   .

„Pismo nedostižnoj“

            .

Draga moja,

pišem ti ove stihove

jer nemam drugog jezika

Riječi su mi jedino mjesto

gdje te smijem nazvati svojom

                    .

Gledam te iz daljine

kao zvijezdu nad tuđim nebom

i ne usuđujem se prići,

da ne bih izgubio i ovu iluziju blizine

                  .

Ako ikad pročitaš ove retke,

nemoj me tražiti u stvarnosti

Ja sam samo sjena što voli,

i stih koji se ne usuđuje postati dodir

                          .

Ostani svjetlost,

a ja ću ostati tama

koja zna tvoje ime

            .

Tvoj neizgovoreni

Pročitaj cijelu poeziju