O, kako je tiho kad te nema,

i kako je glasna svaka noć bez tebe

Zvijezde su se sklonile u svoje tame,

a moje srce luta među sjenama sebe

.

Ja te tražim u šumu i vodi,

u letu ptice i suzi rose,

jer gdje god pogledam,

tvoje ime izrasta

kao cvijet iz boli i nade

                 .

Bio sam mlad kad sam te sanjao,

i star kad sam shvatio da sanjam uzalud

Ti si bila svjetlost u mojoj magli,

a ja tek putnik bez doma i puta

                    .

Ako ikad čuješ moj tihi zov,

znaj — to nije glas, nego rana

Jer pjesnik ne voli kao drugi ljudi:

on daje srce i kad zna

da mu se neće vratiti

Pročitaj cijelu poeziju

Srce mi udara  svoje udare,

tvoreć’ osvježavajuću poplavu,

dok ruke duše besmrtne

s tijela mi sapiru krv i prašinu,

i s usta brišu nakupljenu pjenu,

da iz glatkog alabastra

stave pomasti dragocjene.

 .

Očima sjajnim poput stakla

mladost mi sjala frigijska,

sjajnija od svih melodijskih boja,

dok bdio sam u ljepoti životnih naboja,

a pogled neovlašteno kružio

otimajući se od lijepih očiju.

 .

Jer suzama će one platiti

za svu ljubav i svu ljepotu,

kad ne bude mi više se čulo daha

I tišina zavladala, kao noć noću.

Kad krv se zgusne u mom licu,

gaseći žeđ presušenim potocima,

što tekli su nekada mojim udovima..

gustim mrakom obasjani, u dušu tinjalicu.

 .

Ushićen biti ću zadnjim uzdasima.

Oslijepit će sve, ali ne i moj dizajn,

pa i da me nebesa unište,

da svjetlost mi otmu za vječni san,

ja bih tražio tvoje poruke

držeći se za nit njihovu smrtonosnu.

I osamljen po nitima dušu prolio…

I svaku stihom blagoslovio.

 .

Iz sata u sat, grlo zrači i

proročanskom snagom um osvjetljava.

Krunim vidioce budućih mi dana,

dok lebdim desno, lijevo, uzduž

nebeskog neba,

upijam dane što brzo prolaze

bezvremene jedine istine,

da krila su mi posve ugažena

potvrđujući svoje zavjete,

jer čast je bila, jedina moja,

gledati tebe svojim očima.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

https://drive.google.com/file/d/1duazAog2yf3LkirjmHKp8eTmwy0dzLyl/view?usp=sharing

Pročitaj cijelu poeziju

 Di ide bracera

Tote mora ići

I kaić

A ići će

Dok ima drva

U gori

I dok ima

Starih kalafato I maranguno

I ki znaju raditi

Sa štuko i stupo

I potrti Braceri

I kaiću

Ku glavu

I ki madir

Oli kovidur i opase

I ki mankul

Tako je to

U kraju

Di su vrulje

Puntini

Pličaci

Vale

Pulentade

Bure

Juga

I idrenja po maštraladi

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju