Svi ćemo na isto mjesto

pretvoreni

u glinu postanka.

Ako bude volje onih koje sudbina

još uvijek nadzire

možda zavrijedimo koju molitvu uz tišinu riječi,

sjetno sjećanje.

Ni smrt nije ista ma kako se trudili.

Možda će i nama, nakon postojanja,

kosti usamljeno trunuti,

izgovori živih posve izbrisati sjećanja

pa će nam grobovi umirati mrakom

zaborava

kao i neki ovog dana

kada sve uokolo tinja svijećama i nosi

dah

margareta i krizantema.

Pročitaj cijelu poeziju

Otežala su ova jutra
Prepuna slika i uspomena.
Sjećanja su puna proteklih dana,
Svih dragih, što nam nedostaju.
Nekako, u ovo vrijeme,
Probude se i uspomene
Koje smo skrili duboko u sebi,
Da nam ih nitko ne povrijedi,
Ne ukrade…
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Sp&ome&Sigy
.

Jedna fina, nevidljiva linija spaja mjesta,
proteže se od brda Sarajeva
sve do ulica u Münchenu.
U noći duša putuje natrag bez dopuštenja,
traži tragove prošlosti
i ono što je izgubljeno.
                   .

Ponekad se skupi bol svih ovih godina,
kao Isar koji iznenada stane,
i pogled se izgubi u jednoj jedinoj točki.
To je trenutak kada se glava umori
od svih puteva, sjećanja i dugog čekanja.
                          .

Ali ispod površine, rijeka teče dalje.
Ona ispire umor ovoga jutra.
Ne moraš sama nositi ovaj teški san.
Srce ne zaboravlja tko si ti –
pjesnikinja čije riječi pronalaze dom,
čak i kada misli na trenutak utihnu.
                        .

Samo mirno izdahni.
Ovdje si, na sigurnom si,
i svjetlost dana polako te vraća natrag.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nema ih, a tu su

U svakom sjećanju

U svakom trenu

U svakom zbivanju

Tokom dana

U svaku se

Misao prikradu

I daju ti novu nadu.

            .

Nema ih, a tu su

Još sa nama i uz nas dišu i

Nove stranice

Našeg života pišu.

               .

Nema ih, a uz svaki

Naš korak i njihov se korak čuje, a glas njihov  prostorijom

Odjekuje.

        .

Nema ih, a u svakom su našem snu,u svakom buđenju po noći

Kada budno čekam

Da osvane novi dan

I shvatim da je to ipak bio samo san.

                .

Nema ih, a tu su

U svakom dašku vjetra i u tragovima

Jutarnje rose.

I dok lišće ležerno leluja po zraku

Osjećam ih

U svakom svom udahu i izdahu.

                .

Nema ih, a tu su

Tu su gdje su uvijek

I dok su živi bili

Naši anđeli voljeni

Naši najmiliji.

Pročitaj cijelu poeziju

Golema, teška čizma povijesti korača naprijed,
spremna da smrvi sve što puzi i što je sporo.
Mozak bi, kao i uvijek, našao logiku u tome:
opravdao bi težinu gazećeg đona nad mekim tijelom.
.

Ali ovdje se dogodio onaj čudni pad u srce.
Arhitektura moći odjednom je napravila luk,
sveti prostor za nekoga tko nosi cijeli svoj svijet na leđima.
Tragedija je odgođena, samo za ovaj jedan korak.
.

Gledamo u taj prazan prostor pod kožom i čelikom:
to je upravo onoliko čudesno,
koliko je u stvarnosti nemoguće.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Postignuta je završnica

od dvjestotinjak listova!

.

Svaka osobena i moja

a tematikom drukčija!!

.

Borba egzistencijalna

i vješto se izrimovala!

.

Škatulju mudrostima

-ponajviše prosipala!!

.

Takvih će sredstava

– biti i osamnaesta!!!

Pročitaj cijelu poeziju