Rijad Arifović “Posljednji ples”

 

Ne pamtim riječi

 samo muzike se sjećam

i igre svjetlosti u očima

Poslednji ples

na maturskoj večeri

San koji ponavlja se noćima

Kroz vrijeme putujem sam

da spustim na tvoj dlan

komad neba

Kroz vrijeme putujem sam

da nađem onaj dan

kad muzika je bila

sve što nam treba

Nepamtim riječi

 samo muzike se sjećam

i igre svjetlosti u očima

Poslednji ples

na maturskoj večeri

San koji ponavlja se noćima

Kroz vrijeme putujem sam

da spustim na tvoj dlan

komad neba

Kroz vrijeme putujem sam

da nađem onaj dan

kad mogli smo rukom

dodirnuti dugu

Al‘ sve je samo san

ostala je samo ova jesen

koja miriše na tugu

 

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Spomenka Krebs “Bjelilo”

Sve je utihnulo pod tim teškim, mliječnim pokrovom,
pod pejzažom što ne trpi ni sjenu, ni trag, ni grijeh.
Besprijekorno bjelilo, hladno i vječno,
poput dlana koji briše sjećanja i dječji smijeh.

                                   .
Nema ovdje glasa, nema više onog ljudskog odjeka,
samo mraz što u zraku kristalizira moj zadnji dah.
Sve je stalo u tom savršenom, ledenom redu,
u tišini koja polako proždire svaki moj strah.

                                      .
Gledam u to ništavilo okrutne, čiste ljepote,
gdje se nebo stapa sa zemljom u neraskidivo jedno.
Prazna soba prirode, bez namještaja stare duše,
mjesto gdje je svako „ja“ postalo posve nebitno.

                                         ,
Besprijekorno bijelo – i užasno, sveto prazno,
savršena maska za ono što duboko ispod spava.
Jer u tom bjelilu, bez ijednog ljudskog ožiljka,
najlakše se gubi lik i ona davna, tuđa slava.

                           .
Ja sam samo atom u tom beskrajnom tijelu snijega,
točka što nestaje u ovom vječnom, nijemom bijegu.

Pročitaj cijelu poeziju

Josip Ergović “Insant Gaj” Izbor iz Diskursa

 

Ljudevita Gaja vidim kao situiranog mladog hrvatskog intelektualca (Krapina 1809 – Zagreb 1872), studenta na K.u.K. sveučilištima (Beč 1826; Pešta 1829-1831) u doba kad Europom vitlaju vihori romantičarskih eskapizama. Za razliku od prevladavajućeg dokonog, ponekad afektiranog i dekadentnog Weltschmerza, Gaja privlači magija nacionalnog mitosa. Ništa nova, rekao bih… nije li i renesansnom Zoraniću Sannazarova fiktivna rajska Arkadija bila samo koprena kojom je, u šurovanju s “vilom Hrvaticom“, prikrivao sasvim konkretan program očuvanja ugroženog hrvatskog nacionalnog bića. To mi priziva i tužan spomen na povijesna razdoblja kada se sva Hrvatska mogla sagledati s vrha Zagrebačke katedrale ili kad je bivala svedena na manje od trećine svojih povijesnih granica, objedinjena riječima reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatie: ostatci ostataka nekoć velikoga i slavnoga Kraljevstva Hrvatskoga.

Ono po čemu Gaj jest bio jedinstven je kulturno-politički preporod kojim je u desetak godina (1835 – 1848) zauvijek promijenio lice Hrvatske: (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Smrtonoše”

Unosite nemir u pore,
i remetite algoritme..

Namjerno zastrašujete nacije,
– širenjem masovne histerije..

Secirate izvore manipulacije,
narodu dozirate informacije..

Onda glumite nešto što niste,
dok rogove, aureolom krijete..

Prokazane, demonske utvare,
prikaze su izuzetno odvratne.

Krinke su pale, prevarantske,
a zašto nastavljate obmane?

Eliti se nečastivoga ne vjeruje,
frekvencije su širom otvorene.

Treće oko, zakazalo nije
-samo na istinu ukazuje.

Pročitaj cijelu poeziju

Slaven Kopanja “Ožiljci”

Pitaš me za ožiljke, nešto da ti dokažem svoju priču.

Pitaš me za ožiljke, kažeš da se ne vide na mom licu.

Pitaš me za ožiljke, za neke rane stare,

a oni na dnu srca tinjaju kao žar od cigare.

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Ljepava “Dođi mi noćas”

Dođi mi noćas, dok mjesec bjelinom sja

Kapljica vina ostala je na usnama

Daljina u odsanjanom snu

Vraća zaboravljena sjećanja.

                      .

Dođi mi noćas, put do moga srca

Staza je preko mliječnog puta

Prođi kroz bjeličasta sječanja

Vrati se u naša sanjanja.

              .

Pogledaj opet u moje oči snene

Ljubavlju obojene

Čekam te sa vinom, kosom mirisnom

Prekrivena laganom svilom

Čekam te utonula u maštanja.

             .

Dođi mi noćas

Da imamo sanjani san

Svijet da bude bajka

San neka bude java.

             .

Čekam te,  sa  daleke obale

sa bjeličastog mliječnog puta

Sa vinom u ispruženim rukama

Toplinom u njedrima

Rumenom ljubavlju u grudima.

                   .

Dođi mi noćas, potraži me kao nekad

Iskre zaljubljenosti biće ti znaci

Kuda da kreneš, nego putem sjećanja

Ne zaboravi,  staza preko mliječnog puta

Ostvaruje nadanja.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts