Ovom svijetu treba mir,

sunčeva zraka ljubavi da sja,

da ljudi poštuju jedni druge,

da nitko nikoga ne dira.

                  .

Čemu oaza boli i patnje,

kakav je to svijet bez sjaja,

u kojem samo sivilo živi,

tuga bez ljudskog zagrljaja?

           .

I samo nebo plače od silnih raketa,

okrutnih zvukova bolnih sirena,

dok ljudi čine zlo jedni drugima,

 budućnosti nikakve nema.

                      .

Treba nam mir, da zamiriše svijetom,

da u ljudskim srcima zauvijek živi,

zašto da zbog nečije oholosti,

stradaju ljudi koji nisu krivi?

                        .

Zar dijete koje je počelo živjeti,

zaslužuje živjeti u raljama pakla,

bez prilike za djetinjstvo sretno,

što raspuklo se poput stakla.

                       .

Uključite ljudi, mozak više,

pustite ovaj svijet da živi, da diše,

vaši ratovi ne zanimaju nas,

zato za mir dižemo glas!

                    .

Kamo će vas odvesti vaša zloća?

Samo ćete na dno pasti,

nemate pravo oduzimati osmijehe,

niti djeci djetinjstvo krasti.

                       .

Boriti ćemo se na načine sve,

da svijetom ljubav zamiriše,

da gorke suze iz očiju nestanu,

da besmisleni ratovi više prestanu.

                .

Mir nam svima treba,

bez njega sve je prazno,

prestanite oduzimati nečije snove,

ne dopustite da bude kasno.

Pročitaj cijelu poeziju

zamak duhova

doziva pokoljenja –

jaukom vjetra

 .

lutamo nebom

a nismo riješili

poruke Zemlje

Pročitaj cijelu poeziju

kad sve utihne

jave se glasno ptice

strofom o miru

                 .

u jednom gradu

jesenjim ruhom žuti

pod lampom lipa

Pročitaj cijelu poeziju

iglice bora

prekrile su šumsko tlo

skrivajući trag

*

pogled mi padne

niz zelenu dolinu

put bez povratka

Pročitaj cijelu poeziju

Postoji li ljepši završetak dana od onog trenutka kada se napokon možemo uvući u krevet i otvoriti knjigu? Za nas, okupljene oko filozofije Očaravanja s knjigom u krevet, to nije usputna navika prije spavanja – to je ritual povratka sebi i potpuni odmor mozga od dnevno prikupljenih informacija i briga.
.

Čitanje u krevetu ima posebnu čaroliju; to je prešutni dogovor između nas i pisane riječi, nas i odabranog književnika da sve brige dana ostaju s druge strane vrata spavaće sobe. U tom našem malom, sigurnom utočištu, svako okretanje stranice postaje dio osobnog rituala opuštanja.
.

Međutim, u suvremenom svijetu, ovaj naš sveti prostor napadnut je agresivnim plavim sjajem mobitela. Tradicionalni ritual čitanja papirnate knjige zamijenilo je besciljno „skrolanje” po ekranima. Ova promjena u večernjim navikama nije samo estetska ili stvar osobnog ukusa; ona duboko utječe na našu psihologiju, naš san, ali i na generacijski jaz koji se stvara između starijih i mlađih generacija.
.

Za starije čitatelje knjiga u krevetu još je uvijek sinonim za opuštanje. Navikli na taktilni osjećaj papira, oni u krevet odlaze s namjerom da uspore – knjiga u rukama predstavlja mentalni signal da je dan završen i da se napokon mogu odmoriti.
.

Mladi danas ne čitaju nužno manje, ali čitaju potpuno drugačije. Dok papir nudi linearno, duboko čitanje, mobitel potiče takozvano skeniranje teksta koje pruža njegovu brzu konzumaciju. Klasični ritual odlaska u krevet s fizičkom knjigom zamijenjen je skrolanjem do kasno u noć, što stimulira mozak umjesto da ga umiruje. Starije generacije odrasle su s kulturom pisane riječi pa im je poetsko izražavanje prirodan filter za emocije i životno iskustvo, dok se mladi teško vezuju uz duži tekst, ma koliko on interesantan bio.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Hod plesača,

pokret ramena

i osmjeh modrine.

Prepoznaju te

još izdaleka,

mada si samo

lik sa slike

i dio snova

malog čovjeka.

          .

Žuriš kroz dan

bez kapija

i naslanjaš se

na početak noći

da staviš krunu.

Čekaju te žene,

muškarci kunu…

           .

Na pozornici

držiš pažnju.

Čaše se prazne,

nazdravljaju mnogi

za tvoj uspjeh.

Odsutno piješ

i gledaš na sat.

Dosada smara,

djevojke se nude –

nikakav izazov.

Hodom plesača

odlaziš dalje,

ostaju uzdasi.

Pročitaj cijelu poeziju