Vozim se s posla danas i razmišljam da dugo sa Stipom popričala nisam.

,

I prema moru pogledam i vidim ekipu, a među njima, naravno i mog prijatelja Stipu.

                       .

Vidim nešto sa prijateljem priča.

Pozovem ga i prekinem njihovu priču, rekoh mu: 

“Dođi, Stipe, tu sa strane, maknimo se ove buke i galame,i glava me boli pa mi više paše mir. Nismo se vidjeli neko vrijeme, reci mi što novoga ima i da li ti je zima?”

                .

Stipe mi pričat krene

“Zima mi je vidiš tu

Pored mora bura jako puše, sve mi u kosti hladnoća ulazi, star sam već pa mi ova hladnoća 

Ne paše,

Ali nema nam druge izdržat se mora, tako je to kad se živi blizu mora.”

Upitam ga

“A šta sa Ivom ima? 

Da li mala iz Drvenika štima? 

Da li se Ive odselio ili još uvijek oko roditeljskog gnijezda šeće?”

Uzdišući Stipe odgovara

“Ma napustila ga mala ta jer su neodlučni bili tko će se od njih dvoje

Seliti i napustiti roditeljski dom pa je pošao svatko putem svojim i eno ga tamo živce mi kida umjesto da se skrasi, a ja bih tako rado dida bio i sa unucima se igrao.

Ajde da te ne gnjavim Ivinim jadima,odoh koju oradu za ručak uloviti.”

            .

Već je u zraku bio

Ali pozdrav sam čula

“Češće tuda prođi i na razgovor dođi

Ciao amica mia

Adio, goodbay, bene mi stai”

Pročitaj cijelu poeziju

I.

Mišo Mišo moj
ne staješ u haiku
svemir je mjera

II.
suza u oku
odlazak legendarnog
dignuta ruka

III.
ruka u zraku
grlo nijemo pjeva
dvorana grmi

IV.
ruke dignute
glas u duši i srcu
a svi pjevaju

V.
dođe i taj dan
utonuo si u san
neizbrisiv trag

VI.
poljubi zemlju
po kojoj hodaš Mišo
nek’ ti je lahka

VII.
odlazak Miše
ne tuguj vilo moja
pjesma ostaje

Pročitaj cijelu poeziju

Svi ćemo na isto mjesto

pretvoreni

u glinu postanka.

Ako bude volje onih koje sudbina

još uvijek nadzire

možda zavrijedimo koju molitvu uz tišinu riječi,

sjetno sjećanje.

Ni smrt nije ista ma kako se trudili.

Možda će i nama, nakon postojanja,

kosti usamljeno trunuti,

izgovori živih posve izbrisati sjećanja

pa će nam grobovi umirati mrakom

zaborava

kao i neki ovog dana

kada sve uokolo tinja svijećama i nosi

dah

margareta i krizantema.

Pročitaj cijelu poeziju

Otežala su ova jutra
Prepuna slika i uspomena.
Sjećanja su puna proteklih dana,
Svih dragih, što nam nedostaju.
Nekako, u ovo vrijeme,
Probude se i uspomene
Koje smo skrili duboko u sebi,
Da nam ih nitko ne povrijedi,
Ne ukrade…
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Sp&ome&Sigy
.

Jedna fina, nevidljiva linija spaja mjesta,
proteže se od brda Sarajeva
sve do ulica u Münchenu.
U noći duša putuje natrag bez dopuštenja,
traži tragove prošlosti
i ono što je izgubljeno.
                   .

Ponekad se skupi bol svih ovih godina,
kao Isar koji iznenada stane,
i pogled se izgubi u jednoj jedinoj točki.
To je trenutak kada se glava umori
od svih puteva, sjećanja i dugog čekanja.
                          .

Ali ispod površine, rijeka teče dalje.
Ona ispire umor ovoga jutra.
Ne moraš sama nositi ovaj teški san.
Srce ne zaboravlja tko si ti –
pjesnikinja čije riječi pronalaze dom,
čak i kada misli na trenutak utihnu.
                        .

Samo mirno izdahni.
Ovdje si, na sigurnom si,
i svjetlost dana polako te vraća natrag.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nema ih, a tu su

U svakom sjećanju

U svakom trenu

U svakom zbivanju

Tokom dana

U svaku se

Misao prikradu

I daju ti novu nadu.

            .

Nema ih, a tu su

Još sa nama i uz nas dišu i

Nove stranice

Našeg života pišu.

               .

Nema ih, a uz svaki

Naš korak i njihov se korak čuje, a glas njihov  prostorijom

Odjekuje.

        .

Nema ih, a u svakom su našem snu,u svakom buđenju po noći

Kada budno čekam

Da osvane novi dan

I shvatim da je to ipak bio samo san.

                .

Nema ih, a tu su

U svakom dašku vjetra i u tragovima

Jutarnje rose.

I dok lišće ležerno leluja po zraku

Osjećam ih

U svakom svom udahu i izdahu.

                .

Nema ih, a tu su

Tu su gdje su uvijek

I dok su živi bili

Naši anđeli voljeni

Naši najmiliji.

Pročitaj cijelu poeziju