21 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Ljubavna
Tiho, tiho, sve tiše,
Samoća u meni diše.
Jastuk mokar od suza,
Srce slomljeno od boli,
Plačem.
Pitam se :“Da li me još voli“?
.
Vjetrić kao lahor kroz
Prozor uđe.
Dolepršaju i padnu na
Jastuk dvije latice crvene
Ruže.
Stavljam ih na dlan.
.
Plačem.
Vjetru se povjeravam.
Vjetar kao ljubavnik stari,
Ljubi mi lice, grudi,
Mrsi kosu.
Vidim u vrtu na ružama rosu.
.
„Vjetre!, plače li to On,
Ili su to suze ostavljene žene?“
U ruci pismo rastanka.
Namrštio se vjetar, istrgnuo
Pismo i vinuo ga u zrak.
.
A ja gledam u jastuk
Mokar od suza.
Na njemu dvije latice
Crvenih ruža.
Pročitaj cijelu poeziju
20 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Misaona
metafizika tla
.
tamo gdje si rođen
određeno je stupnjem
minutom i sekundom
geografskom širinom i dužinom
tu si rođen
tu si naučio govoriti
počeo disati
jesti s toga tla
piti vodu s toga izvora
grijati se pod suncem
na tome tlu
.
atomi traženja
na rubnici svijeta
.
metafizike tla
Pročitaj cijelu poeziju
20 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Nisi sama u svojoj borbi,
uz tebe sam, trebaš to znati,
da ti pomognem da ti se
izgubljeni sjaj u očima vrati.
.
S tobom ću dijeliti dobro i zlo,
biti tvoj oslonac kad god ti je to potrebno,
ako treba, i suzu ću s tobom pustiti,
ne moram ni riječ izustiti.
.
Zagrliti ću te onako od srca,
da osjetiš svjetlost života,
da ti pružim nadu i da shvatiš,
da i za tebe postoji ona prava ljepota.
.
Ne želim ti davati lažna obećanja,
da bolje će biti jer možda i neće,
ali biti ću uz tebe kad ti najteže bude,
i ublažiti ti bol da te manje peče.
.
Srcem ću svojim dotaknuti tvoje,
da ti bar malo zacijelim rane,
i pokušati ću pogledom svojim,
utješiti tvoje oči uplakane.
.
Znam da te život mazio nije,
i da te često znala zatočiti tama,
ali tu sam sada ja uz tebe,
jer ne moraš kroz sve prolaziti sama.
.
Povjeri mi se, slobodno i bez straha,
sve što kažeš ostaje među nama,
olakšaj si dušu i jedno znaj,
bez obzira na sve, ti si uvijek dama!
Pročitaj cijelu poeziju
19 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Ljubavna
Ima jedna žena crna
ima jedna suknja plava
s pokretom ko u srna
s očima ko da spava.
Jedna žena tek stvorena
pa mu srce svo ozebe
a ne sluti da je njena
riječ nož što srce grebe.
Ima djevojka na balu
gle, dok glazba sneno svira
nije htjela da sandalu
izuje i dragog bira.
Ostala je sjedit sama
na zid lako naslonjena
dok su momci jer je dama
čuvali se oka njena.
A ono je nebom išlo
i tražilo lik viteza
sve dok tužno nije sišlo
da ga uhvatila jeza.
Dugo joj je gledo ruke
i proklinjo sudbu kletu
što ga bacila na muke
da zavoli gospu svetu.
Karneval je vrhom bio
svi su stali jurit ludo
i on je tad po nju htio
pa je molio za čudo.
I skupivši hrabrost krene
zidu gdje je ona bila
al umjesto lijepe žene
na kamenu osta svila.
On se saže i poljubi
strasno otaj rubac sveti
te skoči ko da ga hitne
njezin glas što snom proleti.
A taj dopro mu do uha
i predjela plačne duše
da mu kaže kako duha
njenog lik ga pomno sluša.
Ima jedna žena mila
koju pjesnik srcem drži
plava svila
u ludnici mozak prži.
Pročitaj cijelu poeziju
19 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Duhovno- religiozna pjesma
Ptice pod suncem
velikim jaukom
Bez prestanka pjevaju
Skrivajući se od oblaka!
.
…Slava Bogu na visini…
.
S tužnom radošću što te je
Uskrsli Krist k sebi pozvao…
.
… u vječni zagrljaj…
.
U nebeske oaze, mira i ljubavi
Pročitaj cijelu poeziju
19 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Pejzažna
Nosi me more
U dubini svoje
Duše.
Nosi me more
U pjeni svojih
Vala.
Nosi me more,
Na pučinu i obalu
Morskog žala.
.
Svojom slanošću
Opija moje tijelo.
Strujanjima miluje
Moju dušu.
Školjkama najljepše
Melodije pjeva i
Kad se lijeno
Valja, i kada se
Obalom razlijeva.
.
More me nosi.
Priziva morske
Sirene,
Na harfi svira
Najljepše melodije
Mameći mene.
Nosi me more,
U plavoj zipki,
Ljuljuška na leđima
Morskog vala.
.
Nosi me more.
Nestajem u blještavilu
Njegovog sna.
Grlim mu plavo
Lice i njedra,
I kad se s nebom
Spaja,
I kad ne vidiš mu
Kraja.
.
Plovim,
Uranjam, izranjam,
Ljuljam se,
Širim ruke,
Moru predajem
Svoje srce.
.
I kad se prkosno
Razbija o stijene,
I kad je bonaca
Ljubi brodove,
Barke,
More je dio mene,
Ja mu dušu dajem.
.
Nosi me more.
Pročitaj cijelu poeziju