Draga ti, koja poznaješ bol svu,

onu najveću, za tebe najtežu,

ne odustaj od sebe i hrabro se bori,

jer znam da plamen života u tebi gori.

            .

Tko ne prolazi kroz to što prolaziš sama,

ne zna što je tuga i što je tama,

ne može shvatiti tko nije na mjestu tvom,

kakav je osjećaj u tijelu slomljenom.

           .

Samo ti znaš i nitko više,

kako unatoč svoj težini tvog tijela srce tvoje diše,

koliko snage je potrebno za sve,

za borbe koje snašle su te.

                  .

Tvoji dani nisu isti, ne,

otkada neželjeni gost posjetio te,

otkada tešku dijagnozu dobila si,

znaš da ni sama ista više nisi.

                  .

Ponekad kad si sama zapitaš se,zar ne?

Kako izgurati sve, kako dalje?

Puno puta da ne vidi nitko, suzu pustiš,

u očima vidi se bol tvoja, bez riječi da izustiš.

                             .

Možda te ne mogu utješiti riječima svojim,

ali želim da znaš da tu sam, da za te postojim,

ako ništa drugo da te saslušam bar,

i pružim ti srce kao maleni dar.

             .

Neću ti davati lažnu nadu,

ali biti ću uz tebe pri svakom tvom padu,

biti ću tvoje ruke, noge i tvoja snaga,

i ostaviti te neću nikada.

                 .

Samo se bori hrabro i dalje,

šaljem ti iskrene zagrljaje,

tvoja borba nije laka,ne,

ali nisi sama…Bori se!

Pročitaj cijelu poeziju

Ogledalo,

Ogledalce…

na zidu razapeto,

govori mi ogledalce,

čije srce je najmračnije…

.

 Tko je najtamnija od svih?

 .

„Razapeto? Jesam li?

Ti zoveš me svojim ogledalom,

slika sam tvoja bez premca,

ružnoća sam tvoja potamnjela,

ružnoća sjedinjena s tvojom dušom,

koja upija hladnoću ledenog ti kraljevstva…

Ali postoji ona,

u ogledalu bez carstva,

čija ljepota tame je ispred svega,

na jedinu radost… užitaka besmrtnih,

dostojna strasti svih zabluda smrtnih…

i da ste ju, gospo, sami izabrali,

pakao bi vas mogao nagraditi

zbog puteva vaših zlih,

al’ vaša tama nije za usporediti,

sa suzama tame

iz očiju duše njene.“

 .

Ogledalo,

Ogledalce…

Na zidu razapeto

Ti ogavno ogledalce

Govori mi…

 .

Tko je od svih, najmračniji?

 .

„Jeste podmukli, osvetoljubivi,

i proždirete nedokučive mržnje.

Jeste prokletnica svake domaćice,

kojoj ogolio je odraz vječni,

zaklonjen unutar neprobojne barijere,

ali između besprijekorne i nesavršene

vidim otrovni pogled ljubavnice.

I kad poslušam njene usne,

sve što čujem… slika je boljih laži,

od svake slike vaše“

 .

Pih! Zašto bih te gledala?

Sudbina tebe, moga ogledala,

je na zidu mome biti razapeto…

koje samog sebe je amputiralo,

da bi moglo uživati mene

u odstupanju požudne žene.

 .

I možda sam ja ti,

u ogledalu bez carstva

u ogledalu pohlepa…

možda si ti, ja…

i trebam samo zagristi

svoje otrovno srce,

kao jednu ukusnu

crvljivu jabuku…

.

Jebi se ogledalce…

Pročitaj cijelu poeziju

Prijaviše ga

na Švarču,

zadržaše ga

u Vrapču,

jer je

lajao

pa se

kajao.

.

Udaljiše

ga,

da bi

ga zbližili,

s drugim

ja,

njih

dva.

.

Tamo

je sreo

Homera,

Wagnera.

S Velazquezom,

Van Goghom,

trusio

konjak.

.

Tamo,

u Vrapču,

bilo je

fino,

s latinama

lizati

gelato,

gelatino.

Pročitaj cijelu poeziju

Lutam četveronoške cestama i

parkovima moga grada,

sa zanimljivom ogrlicom oko vrata

           .

Njušim motive, novije i zastarjele

sve što me okružuje

            .

Ganjam koga hoću, ne nikakve kujice.

Mrzim kojekakve srednjovjekovne zakone,

nigdje nepropisane iz usmene predaje.

Amaterske žandare, tipične dalmatinske

                            .

Ne može mi nitko ništa jer ja sam samo

pas lutalica, pjesnik u trapericama.

Pročitaj cijelu poeziju

Neizgovorena  riječ,

vapaj bola bez glasa,

prošlost daleka već,

zagrljaj nade i spasa.

                      .

Jecaj  napukle usne,

trzaj umornih grudi,

čitav svemir kad prasne,

izvan vremena, ljudi.

               .

Treptaj skivene  suze

na rubu trepavica,

otpalo dugme sa bluze,

nemaš godina, lica.

     .

Strah starome strahu,

slutnja u novoj slutnji,

uzdah svakom uzdahu,

sve ono što se ćuti.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju