Sada stojim na rubu svijeta koji sam poznavala

Sve što je nekada bilo teško — bol, čežnja,

prazne ulice — sada diše mirno

                .

Vjetar je utihnuo, lišće visi na drveću,

kao da više ne zna kamo da padne. A rijeka šuti.

Šuti jer zna da sam spremna da je slušam,

a ne da je pokušavam zaustaviti

                        .

Sjećanja su tu, ali više ne peku            

Ona su poput zvijezda — udaljena,

ali dovoljno svijetla da me vodi

U njima je svaki izgubljeni osmijeh,

svaki neizgovoreni zagrljaj,

svaka suza koju sam skrivala od svijeta

                              .

I osjetim — ne tugu, nego zahvalnost.

Zahvalnost što sam voljela, što sam patila,

što sam bio dovoljno hrabar da osjetim sve ovo

                        .

Sve što sam mislila da je nestalo,

sada je skriveno u svjetlu koje dolazi iznutra

Duša mi je mirna.

Ne zato što sam sve shvatila,

nego zato što sam naučila hodati s nesavršenim

                          .

I da, još uvijek ponekad osjećam čežnju,

ali ona više ne boli

Ona samo podsjeća da sam živa

                            .

Ako ikad poželiš doći do mene,

naći ćeš me u prostoru između dana i noći,

u šaptu vjetra koji preslaguje lišće,

u odrazu mjeseca na vodi koja zna sve tajne

                        .

I tada shvatiš: sve što smo tražili,

sve što smo izgubili ili promašili,

nije nestalo

Samo je našlo mjesto

U nama.

U svijetu koji više ne žuri

U miru koji smo čekali

Vjetar šumi tiho

I ja šutim s njim

          .

Sve što je bilo teško, sada je samo sjena

na putu svjetlosti koja ostaje

Pročitaj cijelu poeziju

 Bracere stare na jedra,

na južnome morskom valu,

grožđem napunjena vjedra,

donose svojemu žalu.

            .

One voze ovčju vunu,

skupljenu s mnogih brda,

za dobiti neku kunu,

u ova vremena tvrda.

Na krmi zastavu viju,

            .

starome rodu na slavu,

sve dokle more ne piju.

Ima ih starih na žlice,

i za koju novu glavu,

bit’ će ponos zajednice.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Tvoje lice od Topline blista.

U tvom je oku Suza čista.

Tvoja duša kao Vulkan plamti,

U njoj  gore vatre,

Mogu je zapalit’.

      .

U tvom pogledu

Mirnoća i nemir

Vlada.

Izvire toplina,

Zavist, mržnja,

Koja sve razara.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Sidney Sheldon ” Nebo se ruši”

Pročitaj cijelu poeziju

Crne su ruže plakale-
krikove noći dozivale.

Nespašene, pak bivale
– uznemirene ili snene.

Depresija sunce krije-
u hladu opijum miruje.

Zavrzlame su dileme,
neprobojne garniture.

Žalopojka dušu miluje-
a krepost iznova niječe.

Ali kreira se sunovraćenje –
pa umire strmo zamišljanje.

Ne osjeti ni ljute pomrčine-
jer muku skrivaju trepavice.

Pročitaj cijelu poeziju