Surovost života,
licemjerja razna,
lisice što kolo
vode naokolo,
svega mi je toga
došlo preko glave,
mira svoga trebam,
spokoj srcu ,duši
i tišinu trebam
da me obavije,
lisičje to kolo
da ne gledam više,
prepuknut će srce,
ako još tren traje.
.
Tu, na dlanu Tvome
utjehu sad tražim,
Tu osjećam, mjesto
najdraže je moje.
Ispunjaš me mirom,
Očinskom ljubavlju,
ne osjećam teške
terete života.
Ni lisice više
ne mogu mi ništa,
moja si zaštita,
ljubav i ljepota.
.
Ah, da mogu stalno
na Tvom dlanu biti!
Zabit se duboko,
ne vraćat se više,
al’ znam, Bože,
utočište moje
da i drugim’ treba
te utjehe Tvoje,
mjesta na Tvom dlanu.
.
Al’ prikupljam snagu,
tu, na dlanu Tvome,
vratiti se tamo,
licemjerju tome.
Samo ovog puta
vratit’ ću se jača,
čuvat se lisica
i mudrija biti
sa Tvojom pomoći
i sa snagom jakom
iz Tvojega dlana
što u meni osta
trajno urezana

Pročitaj cijelu poeziju

Jednom,

kroz Foču,

prođoh

noću.

Drina

je tekla,

šumila,

kumila –

skini se,

skini me,

budimo

goli,

golu me

voli,

plivaj,

uživaj.

Jednom,

kroz Sanu,

prođoh

po danu,

Sana

je snila,

kiša

je lila –

dođi,

skini se,

ništa ne

brini se,

golu

me moli,

golu

me voli.

Jednom sam,

s Tisom,

tek’o

po travi,

tijela nam

škakljaše

vlati

i mravi.

Unca

sunca,

mjeseca

karat,

mrvica

duše,

srčeka

kvarat.

Pročitaj cijelu poeziju

Neće plakat’ zemlja ak’ ju oreš plugom
I posiješ u nju svoje zlatno sjeme
zaplakat će ako pokloniš ju drugom
a plakat ćeš i ti, pokazat će vrijeme.
.

Neće plakat’ zemlja ako po njoj hodaš
I pokosiš vlati mlade, rosne trave
Zaplakat će bolno ako dom svoj prodaš,
Gizdave konje, volove i krave.
.

Neće plakat’ zemlja, ako na njoj gradiš
Trpi ona teret temelja i krova
Zaplakat će ako joj korijenje povadiš
Jer nikad neće više niknut stabla nova.
.

Zato zemlju voli što možeš jače
Nedaj nikom grudi svojih pradjedova
Ne dozvoli grudi da ikada zaplače
Učini ju zemljom dostojnom snova.
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Učini me noćas, kao nekad, ženom.

Zagrli moju nutrinu, neka sva protrnem.

Učini da se osjećam najpoželjnijom na svijetu.

Da Venera mi pozavidi, a zvijezde padnu ničice pred moja koljena.

Pronađi kutke u koje sam sakrila najnježnije dodire.

Voli me kao nekad, kad si poljupcima pio suze s mojeg lica.

Voli me, poželi da mi zarobiš zjenice, da gledam samo tebe.

Voli me u šumu valova dok rađam se iz morske pjene.

Pročitaj cijelu poeziju

Obuzeta smrtnom tjeskobom,

svukla si sa sebe sjajne haljine,

tijelo si svoje postom častiš,

 a svako mjesto obljubljeno

tajnama mjesečevim krasiš.

 .

A već sutra, u koraku plahom,

odjenut ćeš odjeću strasti uzdasima,

i žuboriti u skupocjenim mirisima.

 Posipati ćeš ulice svojim šarmom,

i mojim pepelom, mojim prahom.

Pročitaj cijelu poeziju

Usamljeničke noći vreme heteronima,

pesma za Onu stranu apokrifnih stihova,

uz ezoterični znak pri proročkim moćima,

živeti kao stoik za povratak bogova.

                   .

Smešna ljubavna pisma i teatar prizora,

spram barokne kupole vrtovi Lisabona,

nijanse svetlosti usred bezmernih prostora,

kroz beskrajne daljine bedemi Oriona.

                     .

Uzroci nesanice kod tri poslednja dana,

uz deliće detinjstva talasi Okeana,

zalasci i svitanja prateći galebove.

                            .

Dešifrovati stvarnost koračanjem kroz snove,

ukršteni putevi neprohodnih planina,

snovi o Samarkandu dok zove Prozerpina.

Pročitaj cijelu poeziju