Valentina Milačić “San bez rime”

Sa neviđenim

ukrštam viđeno.
.

Kalem žudnje,

uzorak tišine.
.

Prosvećujem predah,

san bez rime.
.

Sa viđenim

ukrštam neviđeno.

Pročitaj cijelu poeziju

Objavljen je 48. broj Diskursa posvećen Marinu Držiću

 

https://drive.google.com/file/d/1A1DzTTfkIieRhJBYD4xf-PxaJ9tOsIye/view?usp=sharing

Pročitaj cijelu poeziju

Tamara Dragić “Zašto”

Zašto  se nismo grlili više,

bili zajedno u svakom trenu,

smijali jače, plakali tiše,

gazili skupa uvijek ka svemu.

                       .

Zašto nismo sanjali budni,

vjerovali samo u bajke,

bili svoji, gordi i bludni,

vesela djeca zemljice majke,

                  .

Zašto nismo dok još je moglo,

bilo je tako obično, lako,

al’ srce nije hrabrosti smoglo,

svako je sam, za sebe plak’o.

                        .

Možda i nismo vidjeli smjelo,

sad skrojićemo i noć i dan,

samo je biće zajedno cijelo,

a život može postati san.

 

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Licemjerje i mjere”

Za licemjerje koja je mjera,
Metrom izmjerit’ li se može?
Jer u mjeri se ponekada pretjera
A ti sudi, dragi Bože!
.

Koliko zlobe srce krije
Ljubomora posvuda vlada.
Ništa više nije kao prije,
Gdje smo mi zalutali sada ?
.

Po svijetu hodaju pakosni ljudi,
Mrze na sve, sve im smeta
A dobra se duša u tišini čudi:
“Jesu li ovi s našeg planeta ?”
.

U današnjim mjerama postoji “kvaka”:
Svako svakome nešto mjeri
Mjeri se pogled, riječ svaka…
Šutnja, se još više zamjeri.
.

O, čovječe božji, mani se mjere
Budi čovjek od srca i duše,
Da i tebe mjere ne unezvijere,
Da ti se kule od karata ne sruše.
.

Jedno pričaju, drugo kuju,

Uvlače ti se ispod kože,

U zlobi svojoj uvijek snuju,..

 Oslobodi me, licemjerja, Bože !

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Luca Mamić “Tu, na tvom dlanu utjehu tražim”

Surovost života,
licemjerja razna,
lisice što kolo
vode naokolo,
svega mi je toga
došlo preko glave,
mira svoga trebam,
spokoj srcu ,duši
i tišinu trebam
da me obavije,
lisičje to kolo
da ne gledam više,
prepuknut će srce,
ako još tren traje.
.
Tu, na dlanu Tvome
utjehu sad tražim,
Tu osjećam, mjesto
najdraže je moje.
Ispunjaš me mirom,
Očinskom ljubavlju,
ne osjećam teške
terete života.
Ni lisice više
ne mogu mi ništa,
moja si zaštita,
ljubav i ljepota.
.
Ah, da mogu stalno
na Tvom dlanu biti!
Zabit se duboko,
ne vraćat se više,
al’ znam, Bože,
utočište moje
da i drugim’ treba
te utjehe Tvoje,
mjesta na Tvom dlanu.
.
Al’ prikupljam snagu,
tu, na dlanu Tvome,
vratiti se tamo,
licemjerju tome.
Samo ovog puta
vratit’ ću se jača,
čuvat se lisica
i mudrija biti
sa Tvojom pomoći
i sa snagom jakom
iz Tvojega dlana
što u meni osta
trajno urezana

Pročitaj cijelu poeziju

Igor Divković “Ljubitelj rijeka”

Jednom,

kroz Foču,

prođoh

noću.

Drina

je tekla,

šumila,

kumila –

skini se,

skini me,

budimo

goli,

golu me

voli,

plivaj,

uživaj.

Jednom,

kroz Sanu,

prođoh

po danu,

Sana

je snila,

kiša

je lila –

dođi,

skini se,

ništa ne

brini se,

golu

me moli,

golu

me voli.

Jednom sam,

s Tisom,

tek’o

po travi,

tijela nam

škakljaše

vlati

i mravi.

Unca

sunca,

mjeseca

karat,

mrvica

duše,

srčeka

kvarat.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts