Suzana Marić “Moja Le “

Voljela je moja Le

one fine fritule

posipane šećerom

za doručak i s večerom.

+

Voljela je moja Le

naše lijepe obale,

svaki grad je posjetila

moju ljubav osjetila.

+

Voljela je moja Le

i skrivene uvale

tu bih je ljubio,

noći mnoge gubio.

+

Voljela je moja Le

luksuzne hotele

pa bi nakon dobrog jela

čašu skupog vina htjela.

+

Crnooka ta Leona

sva vražja je bila ona

pa je moja lavica

stvorila od mene slona.

+

Pobjegla je moja Le

ispred naše kapele

ja sam sa njom sreću htio

al’ sam bome ćorav bio.

+

Otišla je moja Le

lovit druge budale.

Suzana Marić

 

Pročitaj cijelu poeziju

Lav Lenski “Haiku”

Vruća šalica.

Kava niriši jako.

Dođi, dragana!

Pročitaj cijelu poeziju

Objavljen je 44. broj Diskursa

https://drive.google.com/file/d/158IU1njF8z4-Z23yFB6djU7y3YwlO6Gc/view

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Sonet za Persefonu”

Znaj, najlepši si cvet na nisajskim livadama,

kraljica podzemnog sveta, žena mračnog Hada,

gorda pri svojoj tuzi u tamnim kočijama,

pred danima sumornim preostaje ti nada.

                               .

Zvana i Kora – lepota uzrokuje propast –

sudbinski dan kad se uzmu šest semenki nara,

 Eleuzinske misterije u tvoju su čast,

 čudesan dan kad te pesma Orfeja očara.

                          .

Očajnička težnja da se povrati sloboda.

Bez tebe nema harmonije godišnjih doba,

tvoja statua krasi muzej Herakliona.

                               .

Tvoja neprisutnost boli, majka te spominje.

Nesvakidašnja je sudbina takve boginje –

da i bogovi kleče pred tobom, Persefona.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Prototip”

Mislili ste da            .ću umrijeti,
transformirati se u prah…
.

Strovaliti se na blatnjavu,
kišnu ploču spomenika…
.

Baciti se u raku, posrnuti
mimo borbe za disanjem.
.

Spavati u mauzoleju propasti,
-odmetnuta od božanskoga…
.

Hodati grobljem u dronjcima –

poput ukletih, skršenih zombija.
.

Grdno se varate, jer mene;
nije lako dotući, čak i kada
stravično ustrajete u tome!
.

Sa svakom ranom od metka –
izlazim neuništivo ustrijeljena.
.

Agonija se rastreseno sjedinjuje
s unutrašnjim bićem i pobjeđuje.
.

Naučila sam živjeti s nebrojenim;
smrtima, oživljavanjima, mislima.
.

Sreća mi je nepoznanica, čudan
sentiment, nedokučiva enigma..
.

Oduvijek su me učili neslomljivosti, a
pokazivanje slabosti, čini se suludim..
.

Kao žena koju su tukli, cipelarili, rugali,
silovali, vrijeđali, manipulirali, moram –
ustvrditi da se nisam predala i odustala.
.

Samodestrukcija, koja pomjera dubinu
mojih previranja, ostaje kritična opcija.

Pročitaj cijelu poeziju

Slaven Kopanja “Tamo gdje me nitko ne zna”

Ostao sam sasvim sam,

Daleko od djetinjstva.

A kuda god da sam putovao,

Obala je svugdje bila ista.

                   .

Ostalo je malo riječi,

Nespretnima se one čine,

Kad ih nemaš kome reći,

Dva koraka od istine.

             .

Tvoje oči, sve što osta,

Da me prate kao sjene.

Idem tamo gdje me ne zna

Nitko osim samog mene.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts