Akademski slikar Marin Boban je niz svojih slika nazvao „Eklipsa duše“. Sama pomisao na eklipsu duše je toliko mračna da mora izazvati jezu. Duša čovjekova tone u mrak, sve ono što je on bio, što je stvarao, o čemu je sanjao, nestaje. Nastupa smrt. Totalna pomrčina. No je li to kraj?

Marin Boban, koji se svojim slikama predstavlja i kao filozof, ga ne priznaje. Svaka svemirska eklipsa traje kratko vrijeme, svemir ne uništava sam sebe pa tako i duh čovjekov traži i nalazi izlaz. Sve opet dolazi na svoje mjesto, do sljedeće eklipse.

Boban dušu poravnava sa svemirom. Opominje čovjeka da probudi duhovnost u sebi, da se liši nepotrebnih materijalnih težnji.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Uz muziku sa starih ploča
zaspao sam u tvojoj kosi
na pragu jeseni
daleko od zavičaja
u nepoznatom gradu. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pustinja sam…

U srcu nebeski izazov,

Nevrijeme pljušti u utrobi,

Zdrobljeni kamen para u prsima,

Gutam pjesmu lastavica

I skrivam oblake što se prosipaju iz oka.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Granica dve stvarnosti smešanih osobina,

kroz zapaljenu Troju susresti Menelaja,

ledno podzemno more bezizlazna praznina,

kroz Lutajuće stene svijanjem dimenzija.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Jutros je rosa mlada i bosa

Na mom travnjaku stala,

Dok se magli još bijelila kosa

Rosa je tepih tkala.

.

Biserne niti posvuda sjaje

Trava ih lagano njiše,

Tepih rosin prekratko traje,

Najljepši je nakon kiše…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Poštovano čitateljstvo!

Već sam bio zaustio napisati „poštovani čitatelji i drage čitateljice“…

 Ali sam odustao, svjestan da bih istog trena bio nastrijeljen od štovatelja boginje Korektnosti… jer da:

„Zašto sam prvo naveo muške čitatelje, prase muško šovinističko“.

Em od onih (opet u ženskom rodu) koje bi mi zamjerile što su mi…`drage`, ne i `poštovane` („Šta si taj nerast umišlja!?“);

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju