Čitava Slavičekova životna priča mogla bi nam se učiniti neobičnom kad ne bismo u obzir uzeli ono što je ponio iz svog roditeljskog doma. Svi mi, generalno uzevši, volimo svoje očeve (premda psihijatri muškarce uvijek prvo pitaju: „Jeste li mrzili taticu?“) osim J.P. Sartrea, koji u svojoj autobiografiji „Riječi“ doslovno kaže: „Moj otac je umro dovoljno rano da ne nalegne na mene svom težinom.“

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Modro veče i ta mala pjesma o ljubavi.

I jedno maleno prijateljstvo sa svijetom.

Lutamo njenim kosama, nagi, u krevetu.

I ona me konačno budi, govoreći mi:

Vrijeme je da se i tebi događa ljubav.

Otvoreno povodom preuređenja pjesme.

Jedina je budnost spuštenih kapaka Ljubav.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nakon hakerskog napada konačno smo uspjeli vratiti “Očaravanje” sa svim njegovim funkcijama. Kako bismo izbjegli slične posljedice, molim vas da se više ne logirate na “Očaravanje” Ako želite objaviti neki dobar tekst pošaljite mi ga na mail i tekst će biti u vaše ime objavljen.

Pročitaj cijelu poeziju

Nakon hakerskog napada konačno smo uspjeli vratiti “Očaravanje” sa svim njegovim funkcijama. Kako bismo izbjegli slične posljedice, molim vas da se više ne logirate na “Očaravanje” Ako želite objaviti neki dobar tekst pošaljite mi ga na mail i tekst će biti u vaše ime objavljen.

Pročitaj cijelu poeziju

Bojim li se „umjetne inteligencije“? Ne… zašto bih se bojao nečega što ne postoji. (A)rtificial( I)ntelligence je kvazi futuristička izmišljotina pisaca znanstvene fantastike. Ona nije ništa drugo do shit in, shit out, u značenju – besmislen unos podataka u računalo proizvodi besmislen output. Pravi problem pojavljuje se onda kad data input postane smislen… zloslutno, morbidno, tendenciozno, kriminalno smislen. To je vrsta „umjetničke“ inteligencije koje se bojim. Samo… ona nema nikakve veze s AI nego, jedino i isključivo, s HI.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju