Mjehur – SF roman, 6. nastavak
…Iz zapovjednog stožera Armije insektoida Goonsaah je usredotočeno pratio razvoj događaja. “Da mi je samo znati, tko je onaj sijedi dugonja! Mogli smo već zauzeti žilu i bez pomoći reptektora da se nije pojavio taj prokletnik”, namršteno je gunđao sveukupnim razvojem situacije ipak prezadovoljni vođa araneoida. “Zar ga ne prepoznaješ? To je njihov nekadašnji vojni zapovjednik, kapetan Malinar. Stoput smo se protiv njega borili”, mirno je odgovorio princ Khaadeh. “Sredit ćemo mi njega, jednom za svagda”, procijedio je general Faahoon. Sasvim iznenada u bazu je uskočio nogati kurir, saltateroid Lokustod. “Gospodo zapovjednici”, salutirao je, “naši su domovi napadnuti!” (više…)
Mjehur – SF roman, 5. nastavak
Četrnaesto poglavlje
Zapisnik zaključaka izvanredne sjednice Vojnog vijeća ravnokrilnih, opnokrilnih, tvrdokrilnih i prakrilnih humanoidnih insektnih sojeva. Datum: 5. srpnja 2527; Predsjedavajući: v.d. zapovjednika bojevih jedinica Humanoidnih Odonata Njegovo Prinčevsko Visočanstvo Khaadeh XII.
Obrazloženje – “Sukladno ovlastima koje proizlaze iz Statuta Zajednice insektoida, a pozivajući se na stavak 2. o autonomiji sojeva, naređuje se: 1. Zaprječivanje svih mostova i prilaza od Jankomira prema zapadu; 2. Evakuiranje nemoćnog stanovništva u područje Ruda, u samoborskom zaleđu; 3. Plitko ukapanje trupa i taktičko miniranje područja na liniji Bregana – Bestovje; 4. Stavljanje u bojevu pripravnost svih vojnih obveznika koji nisu zahvaćeni općom mobilizacijom Armije Zajednice insektoida. Vrijeme izvršenja: 6. srpnja 2527. u 23:00h – 7. srpnja 2527. u 04:00h. Oznaka tajnosti: Najstrože; Svrha djelovanja: Preventivno.” (više…)
Noćno nebo
Beskrajem svemira šapuću zv’jezde
Potiho pričaju najljepše priče,
Svjetleći zirkaju uz Lunu jezde
Dok i ona svoje stihove sriće.
.
Tisuće zv’jezdica čara mi oči
Bljeskajuć prodiru mojom zjenom
Dok uz njih Luna nebesima kroči
Igrajući se l’jeno svojom mjenom.
.
Nebeskim bespućem pjevaju zv’jezde
Nježno i milo uspavljuju ljude
Što kao i ptice u snove se gnijezde
Sve tiše pjevuše da ih ne bude.
.
A onda zvjezdice rosom zaplaču
I lijeno zatrepte svojim z’jenama
I svojom mirnom božanskom blagošću
Zakrile zemljicu noćnim sjenama.
