Danijela Ćuk “Volim život”

Volim život i kad sunce grije,

kad mi svjetlost donosi svaki novi dan,

zahvalna otvaram oči svakom novo jutro,

i ljubavlju se umivam.

            .

Volim ga i kad ne teče sve glatko,

i kad udari najjače što može,

kad mi srce rani do iznemoglosti,

kad mi da do znanja koliko težak biti može.

                          .

Zagrlim i svaki izazov pred koji me stavi,

i ne odustajem, jer to sam ja,

neka me stavi pred sto izazova,

i dalje voljeti ću ga.

           .

Život je samo jedan,

tko sam ja da ga slabošću gazim,

ne može mene poraziti on,

jedino sama sebe mogu da porazim.

                    .

A to sebi ne dopuštam, ne,

jer znam da svaki dan od zlata više vrijedi,

zato živim život punim plućima,

i ne dam svojoj snazi da izblijedi.

               .

 Tu sam s razlogom,

imam svrhu svoju,

ljubav mi je bitna na svakom polju,

jer bez ljubavi nema ni života,

zato ga volim jer život…to je ljepota!

Pročitaj cijelu poeziju

Ankica Biskupović “Jutro koje nije imalo plan”

Izašla sam iz stana

bez namjere da budem pametna.

Samo sam zaključala vrata

i krenula niz stepenice

koje uvijek škripe

kao da žele nešto reći

ali nemaju kome.

           .

Na ulici je netko raspravljao s kioskom,

netko s vlastitim životom,

a netko je samo čekao autobus

koji ionako kasni.

Grad je radio ono što gradovi rade:

pretvarao ljude u prolaznike.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Danijela Ćuk “Žena”

Žena je majka, dama, kraljica,

u teškim trenucima prava lavica,

snaga kojom pobjeđuje sve,

njeno drugo ime je.

           .

Ne podcjenjuj nikada ženu,

jer i kad je vidiš ranjenu,

svaka rana pobjeda je njena,

ona može sve, jer posebna je žena.

             .

Cijeni je, poštuj, u oči je gledaj,

čuvaj je i na nju ne daj,

kad je tužna, suze njene briši,

drži je za ruku, uz nju mirno diši.

                     .

Kad je nasmijana, nasmiješi se s njom,

ne budi uzrok srcu joj slomljenom,

budi razlog sreće njene,

I voli svaki djelić svoje žene.

Žena je nježni cvijetak ovog svijeta,

i pusti je neka cvjeta,

ujedno je i vatra koja gori,

kad se za svoje puna žara bori.

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Ljubav-gdje ju smjestiti”

❤️🌹

U kemiju?
Kada atomi požude se spoje
tko može rastaviti dvoje?
.

U fiziku?
Brzina poljupca se ne mjeri
duže -draže i nitko ne zamjeri.
.

Prirodu?
Šetnja po mraku
i friškom zraku
ispod breze, vrbe…
dok komarci grizu, a noge svrbe.
.

Zemljopis?
“Voljet ću te još mnogo ljeta,
odavde pa do kraja svijeta!”
.

Glazbeni?
“Ti si pjesma moje duše”
Čaše padaju, stolovi se ruše.
.

Povijest?
“Bili smo smo djeca mi
i ludo se zavoljeli.”
.

Duhovnost?
Ljubav je duhovna sila,
oduvijek je s nama bila.
.

Matematika?
Pa to se zna
1+1=TI I JA
.

Ali koju mjernu jedinicu za ljubav staviti
i nje se držati, ne zaboraviti?
.

Suzana Marić ❤️

Pročitaj cijelu poeziju

Mile Lisica “Ruke”

Ujedaju me tvoji prsti

Ljubi me proleće u olucima noći

Sa jutarnje trave ustaju zvezde

Neke je ljubav zauvek pretvorila u rosu

                   .

Znam da si srećna

Kažu da prsti nemaju sećanja

Znam da se nešto dešava u kosmosu

Zbog čega sam i ja divlje srećan

                     .

Nikad ti neću reći volim te

Mada ti znaš da najviše je ljubavi tamo

Gde je najmanje buke.

                   .

Nikada ti neću reći koliko te volim

Nema te reči

            .

To mogu samo da ti pokažu ruke

Samo moje ruke

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Ursula K. Le Guin – Solstice”

On the longest night of all the year

in the forests up the hill,

the little owl spoke soft and clear

to bid the night be longer still.

.

 

S O L S T I C I J

            .

Cele godine u najdužoj noći

u šumi što se duž brda pruža,

malena sova će nežno i jasno izreći

ponudu da noć bude još duža.

.

S engleskog prepjevao  Milan  Drašković

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts