Suzana Ljepava “Punom Mjesecu”
Plešemo s mjesecom
Pratimo ga pogledom
Daleko…visoko
Isprepleteni prsti
čekajući zoru
Rukovet poljskog cvijeća
miriše na rosu.
Mile Lisica “Ona”
Ona diše mojim plućima
Šeta po nekom davno izgubljenom proleću
I čeka me
Čeka
Tamo gde se sve već čekalo
Tamo gde je sreća upala u nebo
I sama čekajući dan najobičnije sreće
.
Ona cveću daruje nežnost
Šapatom izgubljene devojčice
Što pod kožom oseća more
Kao da nema ništa sa njim
Kao da nikad nije plovila od obale do obale
Kao da to more nikad nije unjelo nered u njenu dušu
Kao da joj nikad ne šumi
Ti si sve moje
Sve moje
.
Ona sve više zaboravlja da diše mojim plućima
Menja se
Sve je više plaše krovovi
Žedna je
Rastavljena od nade
Na najsitnija sazvežđa
Najtiše note
,
Ona
.
Još su joj mape bajke
Samo sve manje veruje u njih
.
U nas
U ljubav
Suzana Marić ” Jednom “
Jednom,
kad zaplačem s tugom,
a suze moje obriše zora
jer ti si negdje tamo sa drugom,
a srce bol isplakat’ mora…
.
Jednom,
kad uzdah boli
k’o lava vrela iz grudi krene
jer duša ova nesretno voli
al’ nema nikog da voli mene…
.
Jednom,
reći ću: “dosta!”
Zaboravit tebe i dane sreće,
svu bol na srcu koja mi osta…
jer sve što je bilo, vratit se neće.
.
Jednom,
spomenar stari
bit će kraj mene, da me tješi;
Čitat će duša, kada ostari
pa se i srce možda nasmiješi.
.
Jednom,
ako me vidiš
gdje sjedim sama pod lipom u hladu
Znam. Prići mi nećeš.
Ne poznaš me više, pamtiš me mladu.
.
Jednom,
danas, postat će sutra,
sve ćemo svesti na riječi dvije…
I nova će opet svitati jutra.
A mi će mo reći “Uspjelo nije”.
.
Jednom,
samo ću reći:
“Život nas nosi dalje od duge,
nađimo opet put prema sreći
dalje od boli, dalje od tuge.”
SUZANA MARIĆ
Lorena Galeta “Teror”
Gospode
svesrdni!
Odlazim
ranjena…
Upucana
u prsište.
.
Vrijeđana,
napadana.
Izdana i
nemirna.
Praćena –
nesigurna.
.
Nikako
nemam.
Drugog
izbora..
Osim tog
jednoga..
Bježanja
iz grada
zločina..
