Kažu , tamo negdje postojiš
i svijet u krasno bojiš.
Zato ti evo pišem i ja
u nadi da ćeš čuti.
Kažu , ti sve čuješ.
Pa , čuj me djede Božičnjače!
.

Kao prvo
Molim te za mir u svijetu!
Spasi molim te cijelu planetu!
Da nema mržnje, krvi ni rata
Da ne ide suludo brat na brata
Gladi da nema , ni beskućnika
Svuda da vlada divna slika.
Zdravlje da vlada!
Zdravlje da bude!
Podijeli zdravlje baš za sve ljude!
Prirodu smiri , klimu popravi
Kažu, majstor si za sve baš pravi.
Pomozi molim , jako hitno!
Sve mi je ovo tako bitno.
.

I još nešto… molim te samo
Nevažno eto što se ne znamo
Vrati mi molim mamu moju
sa plavih nebeskih visina.
Tako mi silno ona treba!
Stalno gledam put Neba!
Vrati ju, molim djede Božičnjače!
Poslušaj dijete koje plače!
.

Kažu, tamo negdje postojiš
i cijeli svijet voliš.
Pa te iskreno molim s tog
Usliši molitve djeteta svog!
Kažu da svi smo tvoja djeca!
Poslušaj dušu koja jeca!
Hvala ti unaprijed!
Puno ti hvala!
Tako mi pričati
mama je dala.
Ljubim te i grlim
Usliši me!
Još ovog trena!
Još ove zime!
Hvala od srca!
Hvala ti djede!
Ljubim ti te tvoje kose sijede .
.

P.S.
Ne moraš mi nositi slatkiše
Usliši ovo što duša piše!
Znaš… hladno je!
Snijega je puno
Požuri s toga
Obuci duplo runo!
Ljubi te dječja duša puno!

Pročitaj cijelu poeziju

Svaki dan nekamo juriš,
Uvijek si u trku, žuriš,
Da radiš, ja to znam,
Ali ne vidiš da sam sam.
.

Kada ti želim nešto reći
Uvijek je važniji netko treći,
Da imaš obaveze, ja to znam,
Ali ne vidiš da sam sam.
.

Ujutro me ne budiš više,
Kada te zovem, ti kažeš:”Tiše!”
Da novac nam treba, ja to znam,
Ali ne vidiš da sam sam.
.

Kad večer dođe, tebi se spava
Ili te od svega boli glava…
Umorna si, ja to znam,
Ali ja sam usamljen, bez tebe sam.
–

Fali mi tvoja topla ruka,
Utjeha kada mi je muka
I kada me nešto jako boli…
Mama, budi tu i samo me voli!
.

Meni su dovoljne tvoje ruke dvije
Lice tvoje, da mi se nasmije
I da mi kažeš ko nekad, molim te:
“Sunašce moje, volim te !”
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Posvećeno Nadi Bunić            

Crtež: Marija Juračić

.

Na sunčan dan kad more biser vije,

i tiho šumi val o hrid što sniva,

u duši mojoj tvoja slika klije,

k’o da je ljubav vječna, pra-drevna, živa

                          .

U polutami sobe gdje miris mije,

moja se mis’o k tebi nježno slijeva;

i neka me svijet i vrijeme dijele svuda—

u tvom sam pogledu našla svoga čuda

***

Pročitaj cijelu poeziju

One vječno sumorne,
smrtne kapke korote.

Tek zamijenilo je
grumenje zemlje.

Eh, odnio te, bistri ujače
– žal bolesti neizlječive..

Za tobom ostaje
jaram tragedije..

Neke davne uspomene –
desetljeća krvi magične.

Da, voljela sam slušati tvoje
-mistične priče i proricanje..

Futurističke, apokaliptične,
ali i zasvagda zapamćene..

Znanjem ovjekovječene,
genima usko povezane..

Nedostajat ćeš za sve
nadolazeće događaje..

A Bog sebi izabire dobre –
nesvakidašnje i plemenite.

Zaklopi suhonjave ruke –
došao je tren popudbine.

Usmjeri tok duše svoje –
moje te srce prepoznaje.

* Lorena Galeta *
dvanaesta zbirka

Pročitaj cijelu poeziju

Posvećeno Nadi Bunić

.

O, mili glase, što noći prigušuješ,

kad šapneš ime njegovo — ja cvjetam

Sva ljepota u tvome se glasu skuplja,

k’o svitanje na vodi što zadrhti.

                           .

Zato, dođi, ostani tren pod mojim srcem,

neka se nebo u tvome oku sja—

jer kad ga gledaš, sve postaje blagost,

a ljubav cvate k’o ruža ranoga ljeta.

Pročitaj cijelu poeziju

Bile su to zime hladne i duge
prepune sreće i bijelog snijega,
nostalgija se javi i zagrljaj tuge
kada se sjetim nje i njega.
.

Prtine su bile veće od mene
kuća je spavala pod dekicom bijelom
stihom budim sada uspomene
i opet bih jurila da mogu selom.
.

Sa krova su visjele blještave sige
K’o ledeni zubi snježne zvijeri
Djed bi ih gledao s mnogo brige
Izlazio bi da ih provjeri.
.

Bojao se je on za mene
A sige su opasne bile
Nije zaboravio da me opomene
Kada su se sige sa krova topile.
.

Iako se je pod snijegom krio
Prkosio je hladnoj zimi
Moj dom je tad najtopliji bio
Ljubavlju smo se grijali mi.
.

U peći je vatra sretno plesala
Baka je plela šalove, kape
Ja bih kraj peći mirno zaspala
Obuvena u bakine tople šlape.
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju