Nema čuti istinske pjesme

koja lako naježi

kao šum sa stare česme

što nas davno zabilježi

              .

Nema čuti gromoglasne glazbe

što u srce dira

kao šum s neke gozbe

na kojoj se izokola svira

                    .

Nema čuti pravoga stiha

da ga uhvati nemirni vir

uz kojeg svira glazba tiha

i jako prožima Kristov mir

               .

Nema čuti pravog smijeha

koji dušu liječi

kao šum starog mijeha

što ga stara ruka gnječi

                   .

Nema čuti pucketanja vatre

sa starog ognjišta

što nam životni put utre

ciljajući u više od ništa

                     .

„Nemojte misliti da sam došao

donijeti na zemlju mir! Nisam došao

da donesem mir, nego mač!“        

Pročitaj cijelu poeziju

Tuguju
ubijeni
krikovi.
.
Stisnuti
papiri u
crvenici.
.
Kada
smrt
hara.
.
Jauk-
slama
staklo.
.
Mjesec,
prebolno
oplakuje.
.
Na odru-
bezglavo.
.
Ustajalo
cvijeće..
.
Nedužnim
trganjem
svjetova.
.
Duša joj
zalutala.
.
Tijelo
sniva.
.
Ali um,
nikada.

Pročitaj cijelu poeziju

Lepršaju pahulje bijele
Tiho kao da su snene
U noći bez zvijezda
Ponad medvjedovog gnijezda
.

U pećini duboko
Sniva svoj zimski san
Kada nestane snijeg
Izaći će žurno van
.

Priča mi vrckavo dijete
I vrati moje dane sjete
Kad bile su zime prave
I snijeg viši od moje glave
.

Mogla bih i ja reći
Kako je malo potrebno sreći
Jedne sanjke i jedan brijeg
Sunčan dan i bijeli snijeg
.

Promrzlih smo ruku
Što sanjke jedva vuku
Vraćali se mokri kući
Na toplo mlijeko i kruh vrući
.

Danas ja slušam za zvijezdu
Snijegu, medvjedu i gnijezdu
O pahuljama snenim
Što lepršaju mislima njenim.
.

Neka još dugo dijete bude
Vremena ima za velike ljude
Vrckave neka i dalje stvara priče
Za ozbiljan život vremena bit će.

29.12.2024.

Pročitaj cijelu poeziju

 Preusmeri svu maštu za kavez od stihova,

duž Viline doline i Crvenog vodopada,

gledaj da stigneš pred kapiju Peščanog grada –

u začaranoj noći, u lavirintu snova.

                             .

Budi dostojanstven za neizbežne rastanke,

znaj da nekad te čeka usamljena obala,

ne oklevaj ni na tren kod raskršća portala –

signal za uskrsnuće kad se zarobe senke.

                                    .

Nek’ prođe duga noć i sumnje odagna zora.

U nebo bez oblaka poletele su ptice,

žudiš da vidiš nju i njeno predivno lice.

                                  .

Usred kraljevstva tajna bi da se odgoneta.

Znak Kule van vremena sa najvišeg prozora –

izaberi reč ,,večnost“ u stihu tog soneta.

Pročitaj cijelu poeziju

SF priče su ustvari bajke. Njihova je maštovitost neograničena, a vremenska dimenzija svevremena. Jednakom lakoćom klize u duboku prošlost (Bizarna lucida polusna), u daleku budućnost (Sekvencijsko pohranjivanje stvarnosti) ili jednostavno prikazuju svevremenost jer su neke životne logike u vremenu nepromjenjive (Lovac). U pričama Josipa Ergovića evolucija je odabrala svoje junake. Kukci, pauci i morska stvorenja razvila su svoj intelekt, narasla su do zastrašujućih razmjera, stvorila su svoje nastambe koje pod svaku cijenu žele sačuvati. Ponekad se ponašaju prijateljski prema čovjeku pa čak s njim ulaze u intimne veze, a ponekad im je jedina opcija ratovanje. Likovi s drugih planeta upotpunjuju šaroliku sliku svijeta ovih priča (Mi Annunaki). Ergović nije zaboravio ni oblike umjetne inteligencije koji su stvoreni da bi čovjeku uljepšali ili otežali život (Leptirov dodir).

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

UNDER THE BASHO JOURNAL (USA) izabrao je pet pobjedničkih haikua po izboru urednika pod nazivom Peak Experience – Heritage Haiku Award za 2024. godinu.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju