05 rujna 2025
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Nikada čitava, nego
mučena godinama..
Umirem, a nisam rođena,
udišem, bez imalo kisika.
Defanzivna osveta,
dobro nije donijela.
Ne strepim od dodira-
bojim se svih emocija.
Prebirem karte iz špila –
posljednjeg nam viđenja.
Sva je agonija sazdana,
u ovoj postelji od trnja..
Pročitaj cijelu poeziju
05 rujna 2025
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Invazija uma nad dušom
svijest pretražuje,
jer misao sama osjeća se
svugdje nepozvanom.
Sama, neprimjetno klizi
poput sjene od sjene,
do posljednje namjere…
Da razdere sve ogrebotine
i izlije svu krv krvotokom
iz bolesti srca i krhke kralježnice.
(više…)
Pročitaj cijelu poeziju
04 rujna 2025
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Vidiš li
da nas život odvaja
od života,
permanentno
grabeći žurnim koracima
svo darovano vrijeme?
Ne dopusti
da čarolija udaha
prođe mimo nas,
da bude samo
dašak zanosa u nama,
a sve dragocjenosti
pogleda i doživljaja
poklonimo
vjetru
Pročitaj cijelu poeziju
04 rujna 2025
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
U srcu svjetiljka
grije dušu od ugljena,
i na hladnoći usamljen
promatram sebe, prosjaka,
što mrvice po tlu prosipa
pored zaleđenih koraka,
za promrzle nježne ptice,
i suze poput bisera
što tromo kliznu niz lice,
jer mi duša više nije,
što je bila nekada.
Pročitaj cijelu poeziju
03 rujna 2025
Autor: julija
Kategorije: Jezik i književnost
Mnogi od vas zacijelo se sjećaju Matičine edicije “100 DJELA“ iz 970-ih i 80-ih godina prošlog tisućljeća. Na policama svoje obiteljske knjižnice pronalazim tri takva naslova, a siguran sam da je objavljen barem još jedan. Prašinajući stare knjige, uočavam i prvi dio Bujasovog “Hrvatsko-engleskog enciklopedijskog rječnika (A-N)“. Nije mi poznato je li dio (O-Z) ikad objavljen, a nije mi više ni stalo jer sam u međuvremenu odrastao, pa i ostario. Ono što jest važno je da, zahvaljujući rečenom izdavačkom propustu, engleski jezik nikad nisam svladao dalje od slova “N“.
(više…)
Pročitaj cijelu poeziju
02 rujna 2025
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Drozd pjegavi nek’ utihne noćas,
dok grlim vjetar na svojim grudima,
jer njene su to ruke, njen topli glas,
a suza je možda od vjetra u očima,
a možda jer nema, nema više nas.
.
Ma nek’ zora bude vječno u mraku,
srca mojeg bez crvene boje,
iako u njem još uvijek je u žaru
svjetlost kojom obasjat ću stazu
zaleđenoj suzi na njenom obrazu.
Pročitaj cijelu poeziju