Lorena Galeta “Postelja od trnja”

Nikada čitava, nego
mučena godinama..

Umirem, a nisam rođena,
udišem, bez imalo kisika.

Defanzivna osveta,
dobro nije donijela.

Ne strepim od dodira-
bojim se svih emocija.

Prebirem karte iz špila –
posljednjeg nam viđenja.

Sva je agonija sazdana,
u ovoj postelji od trnja..

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Invazija uma nad dušom”

Invazija uma nad dušom

svijest pretražuje,

jer misao sama osjeća se

svugdje nepozvanom.

Sama, neprimjetno klizi

poput sjene od sjene,

do posljednje namjere…

Da razdere sve ogrebotine

i izlije svu krv krvotokom

iz bolesti srca i krhke kralježnice.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Sonja Kokotović “Ne poklanjaj vrijeme vjetru”

Vidiš li

da nas život odvaja

od života,

permanentno

grabeći žurnim koracima

svo darovano vrijeme?

Ne dopusti

da čarolija udaha

prođe mimo nas,

da bude samo

dašak zanosa u nama,

a sve dragocjenosti

pogleda i doživljaja

poklonimo

vjetru

 

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Duša prosjaka”

U srcu svjetiljka

grije dušu od ugljena,

i na hladnoći usamljen

promatram sebe, prosjaka,

što mrvice po tlu prosipa

pored zaleđenih koraka,

za promrzle nježne ptice,

i suze poput bisera

što tromo kliznu niz lice,

jer mi duša više nije,

što je bila nekada.

Pročitaj cijelu poeziju

Josip Ergović ” Zoranićeva arkadijska koprena”

Mnogi od vas zacijelo se sjećaju Matičine edicije 100 DJELA“ iz 970-ih i 80-ih godina prošlog tisućljeća. Na policama svoje obiteljske knjižnice pronalazim tri takva naslova, a siguran sam da je objavljen barem još jedan. Prašinajući stare knjige, uočavam i prvi dio Bujasovog  “Hrvatsko-engleskog enciklopedijskog rječnika (A-N)“. Nije mi poznato je li dio (O-Z) ikad objavljen, a nije mi više ni stalo jer sam u međuvremenu odrastao, pa i ostario. Ono što jest važno je da, zahvaljujući rečenom izdavačkom propustu, engleski jezik nikad nisam svladao dalje od slova “N“.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Drozd pjegavi”

Drozd pjegavi nek’ utihne noćas,

dok grlim vjetar na svojim grudima,

jer njene su to ruke, njen topli glas,

a suza je možda od vjetra u očima,

a možda jer nema, nema više nas.

.

Ma nek’ zora bude vječno u mraku,

srca mojeg bez crvene boje,

iako u njem još uvijek je u žaru

svjetlost kojom obasjat ću stazu

zaleđenoj suzi na njenom obrazu.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts