Jučer je u društvu bilo riječi o “Limenom bubnju”. Bilo je tu i dosta magareće kože. Lako je oprostit 17-godišnjaku što je bio, ali kako 71-godišnjaku što je krio.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

U setnom okruženju somota i skerleta,
pronađeni talisman među drevnim stvarima,
zaneseni poeta kroz lavirint soneta,
u Kuli van vremena i okružen snovima.
.

Mistično popodne u Dvorani ogledala,
zvuk vilinske muzike začarane ponoći,
zamke i mogućnosti okultnog rituala,
na pravom odredištu nada kada zanoći.
.

Gospodara privida ogrtač paučine.
Njen pogled tad iskrsne pred pretposlednji uzdah,
sa prigodnim lamentom zbog svenulih krinova.
.

Još jedna preduga noć u pejzažu iz snova.
Nova zora donosi blagosloveni predah –
da pamti taj poljubac sa aromom gorčine.

Pročitaj cijelu poeziju

Trojstvo silazi s oblaka.
.
Posvećena je hostija;
luksuzan dar nebesa.
.
Katedralom odzvanjaju
riječi pjesme i molitve..
.
Ispovijed krijepi napuklu
dušu, šutnjom pritisnutu.
.
Obraćam se svecima –
blaženicima, anđelima.
.
Polažući nadu; da će
uslišiti moju prošnju.
.
Odista, ne tražim puno!

                ,
Samo zdravlje, mir i snagu
za jarku, predstojeću bitku.

Pročitaj cijelu poeziju

U meni,
puni tebe
tragovi nade
jer uvijek dolaziš snovima
s proljeća.
Nečujno uranjaš u moje sanje
obnavljajući moje srce
košarom punom sretnih sjećanja.
Smijehom odagnaš sve
uskovitlane bojazni,
uvjeravajući da zaprimljena
nebeska čulnost u nama
neraskidiva je veza
mogućeg i ostvarivog,
pa tako
nadi u željama
uvijek ima mjesta.

Dijeliš li Gore, na nebeskim ravnicama
i drugima
puno naručje
ispunjenih snova
s proljeća?

Pročitaj cijelu poeziju

Krasno li je jutrom,
u ožujku biti u Zagrebu.
Ići pješke,
od autobusnog kolodvora do Hainzelove ulice.
Sjesti u kafić i ispijati kavu.
Ručati u restoranu Nokturno.
Poslije ručka popiti kavu u Argentini.
Ući u katedralu
i pomoliti se.
Poći na Kamenita vrata zapaliti svijeću.
Prošetati kroz Ilicu
i Bogovićevu.
Kupiti kolače u Vinceka,
te onda s noge na nogu doći u Vlašku
i odsjesti u hotelu Jadran.
Ustati, doručkovati,
pa otići u shooping po trgovačkim centrima.
Kupiti knjigu u knjižari – Dora i
Minotaur – i čitati je skoro do jutra.
Sutradan nakon doručka,
spakirati se
i polako šesticom krenuti na autobusni
kolodvor,
ukrcati se na bus i krenuti svojoj kući.
Pa i Zagrebu je svakog gosta tri dana dosta.
A gostima Zagreba nikad dosta.
Tako je isto
i u kolovozu,
samo što je velika vrućina,
ali u siječnju je ledeno,
pa se treba dobro obući.
Kako se ne prisjetiti studentskog života u Zagrebu – pita se
profesorov nekadašnji učenik?
I odmah odgovara – Ne mogu se požalit…
Posebno me u Zagrebu dojme djedove riječi: – Sinko,
ne prikloni se nikad’ nikom’ protiv obitelji…

Pročitaj cijelu poeziju

https://drive.google.com/file/d/1FBzGZOxTe7JpHTNrFDTE2pn-lq698-7O/view

Pročitaj cijelu poeziju