Ljubičasta
djevojka…
Nježna
dama…
Fantazija
estetike…
Elegancija,
joj je vrlina. (više…)
Milan Drašković “Sonet za Semiramidu”
U prošlosti drevnoj zaključana su sva vrata.
Putevi i gradovi kad ostanu za nama
preuzmi tu moć koja sazri u visinama –
najlepšu ružu tražiš u lavirintu vrta.
.
Vetar koji te želi zastaje kod kreveta
u nekoj toploj noći s odmotavanjem snova.
Zaštićena krilima u društvu galebova,
osluškuješ daleki glas zagonetnog sveta.
.
Senka tog proročanstva i plah hod kraj ponora.
Uznemire tišinom napušteni hramovi
i donesu kletvu zaboravljeni bogovi –
tvoje tajne snove, vaj, razotkrila je zora.
.
Daleki dan nek’ pamti ime Semiramida,
dok gleda u tvoje lice sred mermernog zida.
Milan Janković “Voli me – ne voli me”
Hvatajući kišu u mojoj duši,
moje srce očišćeno sja.
Prekrasan dan prebivao je u meni
i kada se zakotrljala oluja…
Odnoseći bol svaku,
na hladnim vjetrovima,
da ih otpuše po otvorenom polju,
i tamo sive, skupljaju kao magla.
Rijad Arifović “Na izmaku noći”
Na izmaku noći
krijumčarim snove
naslagane kao napolitanke u kutiji
iz jednog života u drugi
ponavljajući sve mazne riječi koje sam ikad izgovorio
sjetim se dana
kada si ušla u moje oči
i postala jedno veliko slovo u mom životu
neoprostivo i nedužno
namjerno i slučajno
ti si sve
i samo mene učiš
kako se pobjeđuje ravnodušnost
kako nevidljiva kopča povezuje slučajnosti u cjelinu
i da su rane realnije od riječi
Na izmaku noći
pitam se
dali bih kad bi mogao da vratim
umio i da zaustavim vrijeme
Zoran Hercigonja “Kajboy naših krajeva” – izbor iz Diskursa
Ne smatraju li kajkavski dijalekt često rustikalnom ostavštinom kmetova i seljaka, nedorađenim i neotesanim dijalektom kojim se izražava samo komičnost, stid, ironija zaostalih, nerazvijenih karikatura iz svakodnevice? Vrlo često kajkavski poprima obličje sprdnje ili ironičnog meketanja.
No onda dolazi Domjanić, uzor čvrstih dokaza i artefakata da je kajkavski dijalekt upravo jedna povijesna borba za slobodu jednog malog čovjeka i svih ljudi u ljutim ranama nepravde. Upravo je naš hrabri KAJ među plemićku svetu krv i ravnodušnost donio bunt, bunu, povijesnu borbu za pravicu malega človeka koji oće živeti tu i zdaj kakti človek, a ne marva.
julija