I
Marko Jareb ” O svjetlu”
Svako jutro kroz rolete ugledam danje svjetlo.
Dnevna svjetlost me skoro zaslijepi kad otvorim prozor – kao i svjetlo svjećara.
Svjetlo svjetionika žmiga u taktovima.
Duga svjetla automobilskih farova su nemoguća.
Nikad dočekati danje svjetlo u tunelu autoceste.
Pucketa li stalno svjetlo lumina?
Četiri sjene svjetala reflektora na nogometnoj utakmici.
Svjetlost svjetla žarulje na verandi.
Svjetlo ferala na noćnoj ruti kaićem.
Svjetlo „gaša“ u štali kad se muzu ovce.
Svjetlo „lampadine“ te odvraća od stranputice.
„Fluoroscentna“ svjetla svijetle učeničkim učionicama.
Svjetla pozornice u kazalištu na ritmici.
Mogu li sva ova svjetla nadomjestiti – vječnu svjetlost?
Milan Drašković “Sonet za Elen”
Među zidovima si slušajući o sebi,
načeti su porazom izgladneli osmesi,
svojim nesavršenstvom zaboravljeni gresi,
oivičena kožom ne znaš ništa o sebi.
.
Izmišlja rituale tvoja žeđ i nevinost,
neostarelo telo menjajući sudbine,
uzalud je pripovest trudne su heroine,
trenutno pristignu sni pretvoreni u milost.
.
Lament tvojoj ličnosti za čedno utočište,
pred novim ogledalom izgledno konačište,
telesne utopije naslov i tvoje ime.
.
Posvećena prošlosti, sva neprikosnovena,
sred otrovne večnosti i ovekovečena,
maloletni heroji da znaju tvoje ime.
Suzana Marić ” Zvoni telefon”
Zvoni, zvoni telefon
A ja mislim da je on,
Pa sva sretna kažem:”HALO”!?
Čujem glas: “Samo malo”…
*
Čekam, čekam i šutim
Tko me zove ne slutim…
Voljela bih da on zove
Da rasprši moje snove.
*
Neka čudna glazba svira;
Nit mi paše, nit me dira.
S druge strane čujem glas ,
Zamalo me strefi fras:
*
“Gospođo, banka zove,
Imamo kredite nove:
Kamate su minimalne
Ako su vam rate stalne”.
*
Bože dragi, al’ ga melje
Uništio mi je želje
Taj bankar, “kamatar”,
Pa nije kredit mala stvar!
*
Slušam, slušam, dosta mi je
A on pola rek’o nije.
Ja ljubazno “zbogom “kažem
“Gori ručak”, vješto lažem.
*
Ne javljam se nikom više
Ako čudan broj mi piše,
Neka zvoni telefon…
Neka zvoni, nije on.
Suzana Marić
Emil Strniša “Buk”
Raste kriva trava
Umjesto da spava
Buja k’o ljetna oluja
Prkosi, traži da se kosi
Neka je vrag nosi.
Zatrt njeno sjeme
Trebalo je na vrijeme
Više nije lako,
Rek’o bi svako
Da sam mak’o
Da me opet našla,
Flaša.
Pa nek’ kažu, nek’ lažu
Do pića mi više nije,
Sada mene voda pije.
Kosim vlati trave
Kako bih bistre glave
Oćutio miris slave
Bar malo, bar malo,
Dok za mene
Vrijeme nije stalo
I nestalo.
