https://drive.google.com/file/d/1cT0kIjCtHWHIcc_knLBT0ROaehbooaiG/
Milan Janković “Sjećanja”
Sjećanja…
Ispunjavaju kutove mog uma,
u mojoj duši osvijetle tamu,
zagriju hladnoću u mom srcu…
.
Sjećanja…
Sretna i tužna,
gorka kromatska paleta.
Oslikavaju platno mog života
u živim nijansama ljepote života,
u ljubavi slatko-bolnog zanosa…
.
Sjećanja…
Od tvog toplog pozdrava.
Od smijeha i osmjeha
koje smo dijelili jedno drugom…
O tvom tihom izlasku iz mog života,
bez pozdrava ili zbogom…
Marija Juračić “Moje more drijema”
Opet gledam more i njegove mijene
šum valova slušam, igraju se, pjene
jedro želim dići, osjetit da brodi
kobilica struže dno u plitkoj vodi.
.
Želim puno jedro, vjetar da me nosi
da palubu cijelu kapljicama rosi
igrati se s morem, zagrliti vale
opet bosa gazit bijele morske žale.
.
Moje more drijema, vjetar opet šuti
iza horizonta na oluju sluti
malo jedro sanja kako opet brodi
kobilica struže dno u plitkoj vodi.
Ladislav Babić “Fantom slobode”
Nekoliko kratkih opaski na film („Fantom slobode“, Bunuel) o kojem sam razmišljao dok nisam zaspao, pa nastavio ujutro. Neobjavljeni tekst star je više od pet godina.
.
„Le Fantôme de la liberté (sh. Fantom slobode) je francusko-italijanski igrani film snimljen 1974. godine u režiji Luisa Buñuela. Po žanru je mješavina drame i crne komedije. U njemu ne postoji čvrsti zaplet, nego se sastoji od niza epizoda koje povezuju likovi koji, često bez nekog objašnjenja, prelaze iz jedne epizode u drugu. Radnja tako počinje u Španjolskoj za vrijeme napoleonskog rata da bi se prebacila u sadašnjost te prikazivala niz bizarnih likova u grotesknim situacijama. Buñuelu, koji je u vrijeme snimanja imao 74 godine, to je bio pretposljednji film, i u njemu je iznosio, koristio svoj prepoznatljivi nadrealistički stil, ali i ironičan stav prema buržoaziji i tadašnjem poretku.“
