Milan Janković “I u snu umirući”

Novo svjetlo obasjalo je plimu

kad čuo je njezin glas u snu.

Zvala ga preko valova; “Odumirem,

nad mračnim i neukroćenim morem.”

.

Ostavio je kosti drhtave

i probudio krvne žile mrtve.

Pod oštrim zimskim zvijezdama.

Po pustim stazama za motorna vozila.

I prosu sjajni crni sirupasti

katran svog uma,

po poljima smrtno tihog žita,

preko sumornih usnulih brda,

u bezimene gmižuće gradove,

gdje su umorni ljudi zaboravili

svoja imena…

.

Kroz tužan snijeg koji se topi,

sjajno svjetlo njenog svijetla,

zasja preko gladne svijesti

prema glasu unutar sna;

“Dođi k meni i budi blizu,

drži me u dugom zagrljaju”

.

Takvim svjetlom, toplim i čistim;

Ljubili se kao da su A bombe pale.

Ljubili se kao da je svijet mrtav.

Ljubili se kao da dželat čeka

za vrat njihov u zoru…

.

Svjetlost je ta kratko sjala,

iz gavranovih krila krv je pala,

na tužan snijeg otopljeni,

u staro svjetlo san topeći,

sve što topili su iz svog srca,

do zore tiho umirući…

Pročitaj cijelu poeziju

Natječaj za zbornik priča književne fantastike 2025.

https://www.enheduana.com/post/konkurs-za-zbornik-prica-knjizevne-fantastike-iza-uma

Pročitaj cijelu poeziju

Rijad Arifović “Leptir ljubavi”

Noćas se spustila kiša

tiho

kao mokra kosa

niz tvoja leđa

Noćas je cvjetala lipa

i mirisao bagrem bijeli

Noćas je pun mjesec

obasjao srebrenu cestu

po kojoj , godinama, lutam

tražeći među

krhotinama starog svijeta

koji se srušio

11 jula 1995 godine

tragove ljudskosti

Noćas se spustila kiša

tiho

kao mokra kosa

niz tvoja leđa

Noćas je cvjetala lipa

i mirisao bagrem bijeli

A ja sam bio

leptir ljubavi

koga

vatra mržnje

nije uspjela da sagori

Pročitaj cijelu poeziju

Antonija Željka Kahlik “Znatiželja Tonka”

O vremenu razmišljam
Uporno
Ne razumijem ga
To vrijeme ne razumijem
Kada dan uguram
U to malo sati,
A noć me uhvati
Nespremnu
Pitam ju
Zašto, zašto baš mene
Od svih tih ljudi
Baš mene
A ona, noć šuti
Šuti kao da tajnu čuva
Pa pomislim
Otkrit ću sutra
Jutrom, da hoću
Jutro dođe i ništa
Baš ništa ne otkriva
Samo moje misli govore
Tajne ne postoje
Vrijeme se poigralo
Tvojom znatiželjom
I kažem dobro je tako
Sve je dobro dok
Znatiželja u meni
Živi.

Pročitaj cijelu poeziju

Dino Špaleta “Nikad dovoljno”

Buđenje pored nje

bilo mi je

najljepši ulazak u dan.

Volio sam

svaki trenutak s njom,

makar među nama bila šutnja.

Sanjao sam je

svaku večer,

iako je spavala pored mene.

Nije mi bilo dovoljno,

uvijek sam želio

još malo nje.

Pročitaj cijelu poeziju

Katica Badovinac “Haiku – 119”

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts