Ne.
Nikada slutila nisam, da se ispod leda krije pupoljak života,
život u beživotnoj čahuri.

Nikada nisam slutila,
da ljubav može istinski roditi novu sebe, izgraditi novi lik u koloni bezličja.

Nisam slutila
da um fatamorganu života
željenim bojama oslikava.

Nisam slutila da se kula od karata dahom ruši- riječju bolnom.

Nisam slutila…

Život me je varao,
krao od mene,
kidao radost iz srca,
polijevao mi krila katranom…

Trpjela sam, letjela sam unatoč težini krila.
Borila sam se s demonima zla.

Nisam slutila snagu u sebi…

.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Poetski časopis „Očaravanje“ i književni časopis „Sapphoart“ i ove godine raspisuju natječaj za stvaranje priča književne fantastike.

Ovim natječajem želimo potaknuti pisce fantastičnih priča da zarone u duboke slojeve svojih svjetova koji se nalaze negdje iza uma. I neka budu zanimljivi.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kad sam po prvi put dobio neki tekst Josipa Ergovića, poslan za objavljivanje časopisu za književnu fantastiku Ubiq, koji uređujem zajedno s Tomislavom Šakićem, otkrio sam meni sasvim novo spisateljsko ime. Priča o kojoj govorim je „Bizarna lucida polusna“ i objavljena je u Ubiqu broj 6, izašlom 2010. godine. Pobudila mi je zanimanje izborom teme i mjesta/vremena radnje. S jedne strane, smještanje radnje u Dubrovačku Republiku i okolicu, pod nadolazećom prijetnjom turskih osvajanja, bilo je neočekivano osvježenje u prostor-vremenima domaće fantastične proze, većinom orijentirane prema znanstvenoj fantastici. I priča o mladiću koji u samostanu, u grozničavoj potrazi za lijekom koji će mu spasiti život, ostvaruje mogućnost „priključka“ na suvremeni internet, na vrlo neobičan način spojila je renesansnu potragu za znanjem sa suvremenim tehničkim dostignućima u distribuciji toga znanja. Jednako zanimljivo, postoji i dramska verzija te priče, „Mirakul sv. Vlaha“, koju čitatelj može potražiti u Ubiqu broj 29 iz 2021. Usporedbom dobivamo rijedak uvid u ideju razrađenu u dvije forme, priči i drami.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nema čuti istinske pjesme

koja lako naježi

kao šum sa stare česme

što nas davno zabilježi

              .

Nema čuti gromoglasne glazbe

što u srce dira

kao šum s neke gozbe

na kojoj se izokola svira

                    .

Nema čuti pravoga stiha

da ga uhvati nemirni vir

uz kojeg svira glazba tiha

i jako prožima Kristov mir

               .

Nema čuti pravog smijeha

koji dušu liječi

kao šum starog mijeha

što ga stara ruka gnječi

                   .

Nema čuti pucketanja vatre

sa starog ognjišta

što nam životni put utre

ciljajući u više od ništa

                     .

„Nemojte misliti da sam došao

donijeti na zemlju mir! Nisam došao

da donesem mir, nego mač!“        

Pročitaj cijelu poeziju

Tuguju
ubijeni
krikovi.
.
Stisnuti
papiri u
crvenici.
.
Kada
smrt
hara.
.
Jauk-
slama
staklo.
.
Mjesec,
prebolno
oplakuje.
.
Na odru-
bezglavo.
.
Ustajalo
cvijeće..
.
Nedužnim
trganjem
svjetova.
.
Duša joj
zalutala.
.
Tijelo
sniva.
.
Ali um,
nikada.

Pročitaj cijelu poeziju

Lepršaju pahulje bijele
Tiho kao da su snene
U noći bez zvijezda
Ponad medvjedovog gnijezda
.

U pećini duboko
Sniva svoj zimski san
Kada nestane snijeg
Izaći će žurno van
.

Priča mi vrckavo dijete
I vrati moje dane sjete
Kad bile su zime prave
I snijeg viši od moje glave
.

Mogla bih i ja reći
Kako je malo potrebno sreći
Jedne sanjke i jedan brijeg
Sunčan dan i bijeli snijeg
.

Promrzlih smo ruku
Što sanjke jedva vuku
Vraćali se mokri kući
Na toplo mlijeko i kruh vrući
.

Danas ja slušam za zvijezdu
Snijegu, medvjedu i gnijezdu
O pahuljama snenim
Što lepršaju mislima njenim.
.

Neka još dugo dijete bude
Vremena ima za velike ljude
Vrckave neka i dalje stvara priče
Za ozbiljan život vremena bit će.

29.12.2024.

Pročitaj cijelu poeziju