Matej Čelar – autor fotografije –  

U subotu 1. lipnja u 20 sati u Dnevnom boravku u Rijeci održat će se  promocija digitalne pjesničke zbirke „Tragovi u snijegu: sjeme za budućnost“. Zbirka je nastala, u organizaciji Art Laba i ZMAG-a, na trodnevnom pjesničko-ekološkom rezidencijskom programu u Vukomeriću. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Emrah Saljaci

Emrah Seljaci  studira turski jezik i književnost na Odsjeku za orijentalnu filologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Poznaje engleski, arapski  i perzijski jezik. Piše  na bosanskom i turskom jeziku. Na natječaju portala “Očaravanje” osvojio je prvo mjesto.

DUGA NOĆ

Od praiskona bôlan sam, l’jeka zâ me’ ima li?
Do pr’jestolja moje voljene kraći put ima li?
Hoće li se veo dići sa tog lica njenoga,
Od mene većeg luđaka na svijetu ima li?
. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

nesigurnošću se dan uvlači u srce

rasplesat će buru

naginjanjem prema bezdanu

izazvat će lom

i krik otrgnuti galebu

rasplinuti u vječni trak

skupljače vremena

kao znak

kao sliku

a trebalo bi kroz prste pustiti nadanja

kada sve utihne

i slušati samo ptice kako pjevaju

Pročitaj cijelu poeziju

https://www.avlija.me/vijesti/natjecaj-za-antologiju-konak-u-konacistu-digitalno-izdanje

Pročitaj cijelu poeziju

Na ramenu mi sjedi ljeto kao šareni papagaj. Bijela haljina s leđnim dekolteom raskriva mi zagorjelu kožu zavodeći sve što ostaje iza mene. Gode ti prehodani koraci koji usmjeravaju sljedeće ka istoj poziciji sigurnosti i skoro voljenosti. Sviđa mi se ta prozaičnost koja postoji u očima. Ne dopušta konkretan zaplet koji ište rasplet. Sve traje i dobro je. U očima i inače.
Nenadano me zbuni zakašnjeli uzdah. Nisam sasvim sigurna da li se je u meni odronio komadić sna, ili mi se to samo učinilo, ili možda … nije sve u izravnanom hrbatu, uvučenom stomaku i štiklama …
Možda bih ipak skrenula u kakvu beznačajnu uličicu, pa bosonoga popila kapučino. Tamo mogu na vrućim mjehurićima upjenjenog mlijeka malom žličicom ispisati svoje inicijale. Kao da se žmureći potpisujem na oblake koji su bajkoviti inače ne bi stali u šalicu. Tako nešto. Lagano i lepršavo.
Zavirujem u uličice, ali svaka je čudna. Svaka stiješnjena, a opet svaka puna glasova koji se njišu poput svježeg rublja koje ležerno visi na konopcima rastegnutim od prozora do prozora. Te male bliskosti kao da su stvarne. One koje raskrivaju i vežu. Čovjeka s čovjekom.
Ali ipak, štipalice mi se ne čine dovoljno poetične za sadržaj koji bi nešto značio. U svojoj običnosti zapravo me zbunjuju više negoli tek slućen odron sna zbog kojeg sam pomislila na uličice i bose noge.
Zato kapučino popijem, kao obično, u gradskoj kavani s hladnim mlijekom pazeći na pozu i mirnost stopala. Šarena ptičurina zadovoljno škilji u širinu brisanog prostora, pa okrećem glavu, tek toliko da tvrdih usnica dotaknem njene kandže zarivene nevidno, a duboko u moje rame, te u blagodati žege živim svoje papagajevo ljeto.

Popodnevni mir
bubamara na drači
bulji u prazno

Pročitaj cijelu poeziju

Nemojte biti kao učenici koji knjigu mjere obimom stranica. Ova knjiga je sa svojih 654 stranica zaista obimna  i ne bismo očekivali da je autoričin  prvijenac. Možda bi knjiga mogla biti nešto kraća, možda je autorica mogla izbjeći dupliranje opisa događaja, ali činjenica da je na romanu radila punih 10 godina, da je mnogo putovala i proučavala staru književnu i povijesnu građu, garantira da će i naše putovanje s njom biti zanimljivo. Fabula romana dotiče  i neke naše gradove; Dubrovnik, Split, Zagreb,  zatim Ljubljanu, ali radnju najviše zadržava u Rumunjskoj i Bugarskoj. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju