Pričala sam ti očima o nama,
o jednoj želji u srcu skrivenoj.
Pričala sam ti o snovima nedosanjanim,
a ti si me čitao kao pjesmu.

Usnama sam svaku strofu potvrdila-pečat svoj ostavila,
željno sam ih davala i uzimala dah neizgovorenih riječi.

Rukama sam te željela,
istraživala tu poemu o životu i ljubavi,
o suludom letu bez krila.

Kamo sam s pjesmom ljubavnom letjela?
Daje li ljubav krila?
Gdje je rođena ta ljubav koja leti svijetom ?
Gdje završava?

Pjesmom sada život pišem,
jer nestalo je riječi u očima mojim.
Pjesmi se jadam, njoj se ispovijedam,
u njene verse suze svoje sakrivam i
svako zrno sreće, među redovima njenim.

Pjesma diše sa mnom,
ustaje u osvit zore i sluša tugaljivu pjesmu slavuja.
Pjesma udiše mirise zemlje,
prvog klasa pšenice i žutog suncokreta.
Pjesma se sa mnom skriva od žege ispod mirisne lipe.

Pjesma se žedna napaja mojim suzama.

Tu pjesmu nikada pročitao nisi i nisi zna da:                                                             Pjesma moja leti,
kao nekada ljubav, bez krila,
leti bez mene,
jer ja ostajem u svom gradu ljubavi.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Čekajući na tebe

ispod bezvremenog neba

moje sopstveno srce,

umorno od rastanaka,

postaje nesposobno za bol

Jedino pamti pobjede i poraze

Pročitaj cijelu poeziju

Prolazi

korzom

karatna

Kata,

sva blješti,

sva sjaji,

sva je od

zlata.

Prolazi

korzom

briljantna

Fata,

briljira,

sija,

sjaj joj

prija.

Prolazi

korzom

zlatareva

Zlata,

s guzom u

trapericama,

sita je

zlata.

Pročitaj cijelu poeziju

Kišne kapi ispraćaju praznine,
poput suza natapaju neravnine.
Misli izviru, od mnoštva se ne čuju,
a zlo navire da prošlost ponovi,
u rođenom nesretnom mi broju.

 .

Uspravno stojeći u smrtnom dvoboju,
ne mogu žal srcu zanijekati,
strijelcu sam meta, zrno u proboju,
daha posljednjeg, a srcu si lagati.

 .

Zamislih si da kiša grijehe ispire,
kapljica istine zvucima opčinjena,
da nada postoji gdje ljubav izvire,
ljubav stvarna i bezvremena.

 .

Oči se nikada života ne boje,
suze u njima su beskrajna dubina,
da mogu učinit da budu tvoje,
bila bi opita od života nevina.

 .

Vucaram se životnim putima,
mir ne nazirem, a sklanjam se svima,
misli mi razbacane, u ljubavi strasne,
u strasti želim da se srce zgasne.

 .

Poželim kleknut i kapi zamoliti,
prodrite dublje, duša mi duboka,
dok ljubav ne osjete, i požele piti,
dok ne isprazne sve iz krvotoka.

 .

U gusarenju riječi put utočišta,
od svih istina nesretnoga broja,
duši mi jedno obećanje je zahvala,
da spoznat ću milost dvoboja.

Pročitaj cijelu poeziju

Decembar k’o ljeto vreli

dušu mi bolnu grije.

Da l’ smo se voljeti smjeli?

Što se ne sretosm’o prije?

.

Pitanja mnoga me more

Dušu rastrganu lome

Ne spavam noćima do zore

Sve bio si srcu mome.

.

Bolnu si digao mene

Na noge kratko sam stala

Maštu i snove snene

Cijelu sebe ti dala.

.

U čahuru neku svoju

Skrio si se cijeli

Zaboravio ljubav moju

i jedan Decembar vreli.

.

Slomljena ponovo postala

O, kako dići se opet, kako?

Nema me! Cijela sam se dala!

S prvim snijegom odlazim u nepoznato.

Pročitaj cijelu poeziju

Lijepa si onoliko koliko sebi značiš,

posebna si srcem kojim privlačiš,

sjajem koji živi u tebi,

i snagom koju nosiš u sebi.

Pusti druge neka govore što žele,

ionako tvoju bol s tobom ne dijele,

stavi sebe na prvo mjesto,

i ne rijetko, čini to često.

Ne daj nikome da ubije emocije tvoje,

pusti ih da žive, jer one postoje,

oslobodi sebe u samoj sebi,

jer duša ogromna živi u tebi.

Veseli se, pleši, uživaj u životu,

vidiš li svoju ljepotu?

Jer toliko si divna, toliko si snažna,

 sama sebi uvijek budi važna.

Nije sramota ako i padaš,

bitno je da odlučno život svoj skladaš,

i da od sebe ne dižeš ruke, jer znaj,

jedan je život i zato ga ne ignoriraj.

Nisi ti rođena da cjeli život padaš,

već da živiš, voliš i da se nadaš,

zato kreni odmah u izazove nove,

i ne daj nikome da ti sruši snove.

Pročitaj cijelu poeziju