Otvori uspavane oči sada,

i zahvali se na ovom danu,

zagrli sama sebe

i za promjenu, budi sebi u planu.

      .

Ako te dugo nisu pitali kako si,

upitaj ti sebe samu,

ne zatvaraj vrata životu svom,

niti sebe u okrutnu tamu.

      .

Udahni duboko i osmijeh nabaci,

ne daj nikome da ti pokvari dan,

s ponosom hodaj putevima svojim,

i ne daj usputnom prolazniku da ti pokvari plan.

                 .

Budi ponizna u životu,

lijepom riječju se otvaraju vrata sva,

skromnost neka bude odlika tvoja,

budi kakva jesi, dobra i ponizna.

          .

Putuj do svog cilja na način,

da usput ne povrijediš druge ljude,

uživaj u životu a život će ionako

odlučiti: biti će kako bude.

               .

Ignoriraj one koji obraza nemaju,

one koji lažnu slatkoću pod kaput spremaju,

one koje živjeti ne znaju,

a ni tebi živjeti ne daju.

Pročitaj cijelu poeziju

 Pred dugo putovanje kroz svetove beskrajne,

lotosove cipele kao zalog miraza,

kroz sudbinsku noć dok se odmotavaju tajne,

znana tetovaža iz zloglasnog Alkatraza.

       .

U Paviljonu ptica gracioznost oblika,

Venerinog prolaza eterična lepota,

iskušenja za Kirku kad zavoli smrtnika,

u začaranoj noći biti njena maskota.

                            .

Pri borbi za opstanak da se sačuva svetlost,

satkana od zavera poruka sred desktopa –

laž je najvažnija za nedovršenu prošlost.

                     .

Zakasnele ljubavi daleka uspomena,

mapa za put do tebe iskupljenje vremena,

pred još jedan pogled putem kaleidoskopa.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ponosila se moja učiteljica

svojim podložnim potrebama…

Kao da mi je probijala lubanju

svojom dugom omiljenom igračkom,

držeći u rukama odabranu šibu.

Mora da se tako osjećala

snažnom i moralnom osobom.

 .

Njen štap sjajni, po dlanovima mi udara.

Klizi ta kazna niz moje grlo,

poput silikonske razvratne pilule,

stvarajući mi uzbuđenje,

dok joj se usta sve više pjene.

 .

U grudima joj mlijeko, poput masnoće,

pakiranog sa proteinima zla teče,

dok čekam da sav bijes izlije

na moje male dlanove.

Duša mi taj, njen vitamin F, upija.

Al’ za moje kazne, nikad nije bilo dosta.

 .

Da, zgrabi me za kosu, šamaraj mi osmjehe,

marširajući štapom gore-dolje…

Dlanove mi palila,

ta sadistička želja.

Oh da, to je valjda to,

neka nikad ne prestane,

neka poleti joj zla duša,…,

kad već moja ne smije.

 .

Hajde, samo maši iznad moje glave,

daj mi svoj bijes strave

i igraj s mojim emocijama,

kao rođena vjernica,

kao dobra učiteljica.

Još da je znala govoriti mojim jezicima,

razumjela bi što joj boli govore…

Krv dlana malog pjesnika,

njenoj tami vratit’ će me,

za pisanje mračne poezije…

Kad duša svu bol ispljune…

Pročitaj cijelu poeziju

Ne posustajem, stabilna-
kod mene, nema stajanja.

Pripremam iznenađenja,
odvratnim neprijateljima.

Demoniziranim amebama,
– potomcima nečastivoga.

Parazitima ovoga društva,
ali smlavljenim kosturima.

Labilna karakterna osobina-
jest njihova gigantska mana.

Natalna mi karta sugerira,
bitku do posljednjeg časa.

Ta galopirajuća tendencija
-doseže kadar pobjednika.

Pročitaj cijelu poeziju

Moje su te ruke oblikovale

Iz šake zemlje u kojoj si tavorio

Izmiren sa sudbinom

Kroz pore svojih dlanova

Udahnula sam ti život

Od finih niti misli izatkala krvotok

I darovala ti kap svoje krvi

Što divlje potekla je kroz tijesne ti vene

Da utaži žeđ željama žednim

Otvorila sam dlan, poklonila ti horizont

Na obzorima si se gubio, praćen mojim

Blagoslovima, vraćao se

Na ramenima i lažima na plećima tuđim mirisima.

Čemu sam se nadala dok sam te stvarala?

Ljubavi, kojom si hranio mnoga usta, ali nikada moja

Vatre, kojom ti je tijelo plamtilo,

Dok se moje na ugarcima grijalo.

Vjeri? Koju sam izgubila negdje u otkucaju vremena,

U šaci zemlje što bacila sam je u vjetar.

Pročitaj cijelu poeziju