Lidija Linić “Prijatelju moj”

Nisam li ti rekla, prijatelju moj,

kako je mučno s vremenom,

tim teškim bremenom,

životom putovati,

sjećati se, samovati.

                   .

Nisam li ti rekla, prijatelju moj,

kako je dobro s vremenom,

tim slatkim bremenom,

životom putovati,

sjećati se, veseliti.

               .

Sve sam tebi mogla reći!

Kako burno more prijeći,

mostove preskočiti,

virove zaobići,

kamen stanac dići,

na kraj svijeta stići.

                .

Korak moj je danas kraći,

mostovi su preskočeni,

virovi su ostavljeni,

plava mora neću prijeći,

rekao mi nitko nije

kojim putem prema sreći.

                     .

Al’ ti ipak, moram reći

da ja želim s tim bremenom,

ljubavnikom i krvnikom

još puteve mnoge prijeći.

.

Lidija Linić

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Vojtić “Finalna”

Ljubav je
iščeznula.
S tvoje
strane…
.
Nikad –
nije niti
zaživjela.
.
Probala
sam na
stotine
načina.
.
Predala se
posvema…
Ogoljela –
do kostura.
.
Voljela sam
kriminalca.
Svaku –
njegovu
manu…
.
Naivno
vjerovala
lažima…
Obećanjima
promjena…
.
Povratka u
stan strave

više nema!

Pročitaj cijelu poeziju

Slaven Kopanja “Gesta”

Tvoja ruka je na mom ramenu.

Nenadano,

dolazi mi kao utjeha

za sve ono što je moglo biti,

a nije,

U ovih trideset godina
.

Tvoja ruka je na mom ramenu

sada samo prijateljska gesta

Kao da mi govoriš:

Život, eh…

          .

A moje misli bježe

Razmišljam, pa onda zamišljam

Da si mi htjela reći

Nešto posve drugo.

 

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Kao što je Šekspir rekao”

Kao što je Shakespeare rekao,

mi smo u predstavi…

Dolazimo, odlazimo, družimo se,

vidom i zvukom smo transformirani.

Tko smo bili, samo izmiče,

postajemo novi upravo sada, ovdje.

.

Sunce izlazi, Zemlja se okreće,

prvo smo izgubljeni,

onda nas netko pronađe.

Jedina stvar koja ista ostaje,

način na koji se mijenjamo

kada bol osjećamo…

.

Načina na koji se mijenjamo

kada ljubav teče,

više se ne sjećamo…

A bili smo spektralna bića

koja obasipaju svjetlošću,

i danju i noću.

.

Kao što je Shakespeare rekao,…,

mi smo u predstavi…

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Nedaj konju suzu na oči”

Ima li nešto što boli jače
nego kada vidiš da konj plače,
kada mu se niz dlaku suza slije
a da on to zaslužio nije?
.

On je stvoren da ti služi
da se s tobom u poslu druži,
al’ batinu drži od konja dalje
ne stvarajte od njih bogalje.
.

Ne lomi to tijelo plemenito!
Ono ti dovozi iz polja žito
ono te vozi prašnjavim drumom
i vuče klade blatnjavom šumom.
.

O, kako su vrele njegove suze
kada mu se u slabine zabodu mamuze,
kada mu uzde zategnu žvale
ne bi li mu novu komandu dale..

.

Al’ konj znade kamo će poći,
znade svojem domu sam doći
ne trebaš bič, niti uzde zategnute
na vagiru štrange nategnute.
.

Daj konju svoje ljubavi
jer on nikada ne zaboravi…
Ne daj konju suzu na oči
i uvijek će ti biti od pomoći.
.

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

Prividna odsutnost zvijezda

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts